Daruvarska HVIDR-a poslala je jako snažnu i važnu poruku s 29. sportskih susreta
kolumnist
komunalije
Daruvarska HVIDR-a svojim je radom, nije to više ni neka vijest, postala i nacionalno poznata po svojim aktivnostima i brojnim društveno korisnim programima. Kada razgovarate s njihovim članovima, uvijek ćete primijetiti kako u svojim programskim razmišljanjima razmišljaju o djelima koji će imati korist za što veći dio zajednice u kojoj žive.
Tako su i jučer, povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, u svojim prostoru organizirali sportske susrete i druženje na kojem su, osim veterana koji su tijekom Domovinskog rata postali invalidi, bili i prisutni njihovi sugrađani čiji invaliditet nema veze s Domovinskim ratom.
- To je naša tradicija, ovo je 29. put da se ovako družimo zajedno s civilnim invalidima. Održavamo sportske susrete povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Izuzetno smo ponosni što se tako dugo održava, a također smo ponosni što pokazujemo da je invalidnost invalidnost te da nema veze na koji način je nastala. Družimo se i na jedan način smo podrška jedni drugima - priča nam predsjednik daruvarske HVIDR-e Krešimir Ivančić koji je, inače, ponosan i na broj članova koje udruga ima jer, pričaju tako međusobno pa se i čude, udruge s nekih područja koje su imale bitno više ranjenika u Domovinskom ratu imaju manje članova od njih.
Naravno, objašnjenje je zapravo vrlo jednostavno. Daruvarska HVIDR-a jedna je od najaktivnijih u Hrvatskoj, ako ne i najaktivnija. Svojim aktivnostima privukli su članove, a akcijama i programima koje provode daju sami sebi smisao. Posebno je zanimljivo što nisu orijentirani samo na programe vezane uz Domovinski rat nego i na one civilnog karaktera.
Kako jednostavno svi oni kažu, dok još možemo, želimo biti korisni našim sugrađanima. Tako su, primjerice, nedavno na svoju inicijativu uredili izletište Toplica. Takvim akcijama žele jačati povezanost i solidarnost zajednice.
- Mislim da je to jako lijepo i da nije baš čest primjer da braniteljske udruge s udrugama civilnog društva nastupaju zajednički u projektima, a mi to učestalo radimo - kaže Krešimir Ivančić koji je svojim radom na čelu HVIDR-e Daruvar i sa svojim prijateljima, suborcima i kolegama izgradio udrugu u koju dolaze svi slojevi društva, bilo da im treba neka pomoć ili da samo žele ujutro s nekim popiti kavu. Imaju organiziran i poludnevni boravak tako da se u njihovim prostorima svakog dana okupi priličan broj ljudi.
- Družimo se tako, razmjenjujemo iskustva, uvijek naiđe i netko novi pa se sklope i nova poznanstva. I danas smo, evo, ovdje s civilnim osobama s invaliditetom na sportskim susretima. Organizirali smo turnir u beli, pikadu, šahu, nabaci krug (čunjevi koji se ruše s kuglom na konopcu). Cilj je druženje i zabava i drago nam je što se uvijek okupimo u velikom broju - govori nam Ivančić dok u prostorijama HVIDR-e vlada doista velika gužva, a ljudi koji su došli šire toplu i prijateljsku atmosferu. Šale se i zezaju jedni druge, šale se na tuđi i na svoj račun. Uživaju.
Došao ih je posjetiti i gradonačelnik Damir Lneniček. Ivančić napominje kako s ovim susretima Grad nema nikakve veze, ali dodaje da im je drago što ih Lneniček uvijek obiđe i podruži se s njima.
- Ovaj susret civilnih osoba s invaliditetom i osoba s invaliditetom iz Domovinskog rata je sjajna prilika za susret i druženje. Priča HVIDR-e Daruvar je izuzetno pozitivna priča, na godišnjoj bazi imaju velik broj odličnih projekata što je za svaku pohvalu, a pri tome uvijek gledaju i na druge. Kroz projekte zapošljavaju određeni broj građana i mislim da daruvarska HVIDR-a mnogima može biti primjer sa svojim radom i funkcioniranjem u zajednici i na dobrobit zajednice - rekao je gradonačelnik Damir Lneniček, a potom dodao:
- A, evo, tu je i gospodin Stjepan Pahoki, zamjenik predsjednika Udruge osoba s invaliditetom, oni su također izuzetno aktivni i često surađuju s HVIDR-om. Te dvije udruge su za svaku pohvalu - rekao je Lneniček.
Stjepan Pahoki je došao na sportske susrete, a predsjednik UOSI-ja Damir Bokun nije mogao.
- Mi se družimo već 29 godina. Prvi je to pokrenuo pokojni Marijan Urbanek koji je bio predsjednik Udruge za sport i rekreaciju osoba s invaliditetom Daruvar. Naše druženje se ne svodi samo na sportsko druženje nego provodimo i zajedničke projekte koji su redom usmjereni na pomoć i brigu o osobama s invaliditetom s ovog područja, kako civilnih tako i ratnih vojnih invalida. Normalno je da se vežemo jedni uz druge i da jedni drugima pomažemo - priča nam Pahoki dok se oko nas vojni i civilni invalidi natječu u beli, šahu, pikadu...
Za svakim stolom se čuje smijeh, svima su lica vedra iako su pokraj nekih pomagala za hodanje ili nose ozlijede koje se ne vide dok sjede. Gospođe koje su belu igrale pokraj vrata se smiju i viču - opet kroz smijeh - na mene jer sam slučajno ostavio ulazna vrata poluotvorenima:
- Propuh je, zatvori to, kao da nemam dovoljno muka, još da me i to dohvati, ha, ha! - govori gospođa kroz smijeh.
- Tako nam je sudbina donijela i tako je i dijelimo - nastavlja nam pričati Pahoki - HVIDR-a više djeluje za svoje članstvo, a mi kao civilna udruga okupljamo daleko više članova, njih oko 700. Imamo i veliku podršku gradonačelnika Lneničeka, a godišnje kroz projekte okrenemo nešto manje od 300.000 eura kapitala. Zapošljavamo do 80 osoba koji rade kod nas i primaju plaću preko naše udruge kroz projekte. A s HVIDR-om imamo odličnu suradnju i zapravo zajedničke ciljeve - da nam svima koji ovdje živimo bude bolje - poručio je na kraju Pahoki.
Sportske igre imale su, naravno, i svoje pobjednike, ali budući da samo natjecanje zapravo nije njihov smisao, ne treba ih nabrajati jer su svi ti ljudi koji su se okupili na njima uspjeli pobijediti u nečem punu važnijem i nečem što doista društvo treba prepoznati i priznati kao veliku vrijednost. Osobe s invaliditetom iz Domovinskog rata i osobe s invaliditetom iz civilnog života - dakle, oni o kojima se u pravilu razmišlja isključivo kao o osobama s ograničenim mogućnostima - pokazuju kako najveća ograničenja najčešće postoje samo u našim glavama. Te iste osobe samoinicijativno uljepšavaju naš grad, organiziraju pomoć potrebitima, pomažu jedni drugima, čiste dječja igrališta, prevoze bolesne na preglede i vraćaju ih kućama. Brinu se jedni za druge, za sve kojima je briga potrebna. Pa tako i gospodin Pahoki dodaje:
- Mi imamo organiziran prijevoz za potrebite, recimo, ako netko treba prijevoz u bolnicu, a nema ga ili ne može otići samostalno. Neka nam se slobodno jave oni koji budu u takvoj potrebi, da im treba prijevoz. Ne treba biti naš član, ne trebamo se ni poznavati, učinit ćemo sve da taj problem riješimo i riješit ćemo ga. Mi sve ove godine gledamo kako da pomognemo onima kojima pomoć treba i dok možemo, uvijek ćemo biti tu da pomognemo - kaže Stjepan Pahoki dok ga je Krešimir Ivančić istovremeno gledao s pogledom punim odobravanja.
Divni ljudi.
Bogatstvo je što žive oko nas.
