Čovjek koji se najviše bojao da će postati prosječan. Dino, fališ nam...
Glazbeni vizionar oduvijek je živio u ‘šestoj brzini‘ i prkosio konzervativnim normama, a njegove pjesme i dalje su popularne kao u danima najveće slave
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Jedan od najvećih apsurda u životu Dina Dvornika, koji ga je na kraju stajao i prerane smrti, je njegova bojazan da ne bude prosječan, piše Glorija.hr.
Jer ako se za nekog hrvatskog glazbenika može reći da je bio istinski vizionar, ispred svog vremena, onda je to pokojni kralj funka.
"Ne radimo iste greške"
- Meni je najgore biti konzervativan. Ali ovo ću vam reći, ljudi moji, generacije se mijenjaju, ne radimo iste greške koje su činili naši očevi i majke izjavio je Dino Dvornik u ljeto 2008., dva mjeseca prije smrti. Tada su mu bile 44 godine, premalo za sve snove, no kako je rekao u svom posljednjem intervjuu, živio je silovito, uvijek u šestoj brzini, o čemu najbolje svjedoči njegova glazbena ostavština. U dva desetljeća karijere objavio je šest studijskih albuma, za svoj rad dobio je dvanaest Porina, od kojih mu je osam dodijeljeno posmrtno, a njegove pjesme i danas zvuče suvremeno i atraktivno, premda je prve hitove, poput "Zašto praviš slona od mene" i "Ti si mi u mislima", otpjevao još krajem osamdesetih.
Splitskom pjevaču, skladatelju, tekstopiscu, aranžeru, producentu i prvoj domaćoj reality zvijezdi, uz oca Borisa Dvornika, jednog od naših najpopularnijih glumaca, život nikako nije mogao biti "običan".
Žgoljavi i čupavi Dino
Nije još krenuo u školu kad je zahvaljujući slavnom prezimenu dobio malu, ali zapaženu ulogu u TV serijalu "Naše malo misto" Miljenka Smoje. Dino i godinu dana stariji brat Dean glumili su djecu glavnih likova, Roka Prča i Anđe Vlajine, u tumačenju Borisa i Zdravke Krstulović. Premda je Dean pred kamerama izgledao poput dječjeg modela, nakon njihovog prvog pojavljivanja na malim ekranima svi su govorili o žgoljavom i čupavom Dinu, koji je svoju ulogu odradio kao rođeni glumac.
- Dino je od malih nogu bio komičar, od svega je pravio predstavu. Dok je bio mali, kad bi, primjerice, morao ići u dućan, bacio bi se pred mene na koljena, sklopio ruke i molio da mu dam točnu svotu novca. Znao je da neće moći odoljeti, a da ostatak ne potroši na bombone ili žvakaće, što je mene ljutilo. Najsmješniji mi je bio kad bi dizao hlače do ispod pazuha. Iz nogavica bi mu izvirivale tanke nožice zbog kojih smo mu dali nadimak "fakir". Iznad svega je bio jako umiljat. Mene je cijeli život zvao "mamice", a oca "pape" - prisjetila se poslije Dinove smrti njegova mama Diana, koja je od udaje za Borisa Dvornika živjela samo za svoje dečke.
Zarazio se glazbom
Na snimanju "Malog mista" Dino se zarazio i glazbom, a ne samo glumom, s kojom je poslije još nekoliko puta koketirao pa je tako kao pjevačka zvijezda igrao samoga sebe u filmu “Ta divna splitska noć”.
Tijekom jednog snimanja na Hvaru on i Dean čuli su živu svirku u nedalekom hotelu koja ih je toliko očarala da su se obojica odlučili baviti glazbom. Dino je čak upisao muzičku školu, no kako nije volio učiti brzo je odustao. Nije se iskazao ni u srednjoj Trgovačko-komercijalnoj školi, koju je, kako je rekao, odabrao samo zato što mu je bila u susjedstvu.
- Da mi mama nije bila prijateljica s ravnateljicom, nikada ne bih maturirao - rekao je. Grupu Kineski zid, s kojom je počeo karijeru, osnovao je 1981., zajedno s bratom. Ime su joj dali po zgradi u kojoj su živjeli, a u tom prvom funky-bendu u ondašnjoj državi Dean je pisao tekstove, a Dino je skladao glazbu jer je svirao tri instrumenta: klavijature, bubnjeve i gitaru. Zbog bratskih razmirica bend se raspao nakon samo dvije godine tijekom kojih su izdali jedan album. Kritika, ali ni publika, nisu ga osobito dobro primili - no za Dina je on bio sudbonosan. Shvatio je da je funky, zvuk koji je sedamdesetih godina proslavio njegov veliki uzor James Brown, jedini put za njega. Imao je pravo, no trebalo mu je pet godina da domaća publika naviknuta na zabavnu glazbu te rock i pop prepozna njegov ritam. To se dogodilo 1988. na Zagrebačkom je festivalu kad je dobio prvu nagradu stručnog žirija za svoju skladbu "Tebi pripadam", a već iduće godine izišao je njegov prvijenac "Dino Dvornik", koji je prodan u 750 tisuća primjeraka. Drugi album, "Kreativni nered", iznjedrio je jedan od njegovih najvećih hitova "Udri jače, manijače".
Raskošna produkcija
Dinova solo karijera u mnogočemu je bila jedinstvena na hrvatskoj glazbenoj sceni. Uz to što je pokrenuo novi glazbeni trend, uveo je inovativnu, mnogo raskošniju produkciju, osobito video; prvi je naš izvođač koji je na pozornici plesao (neki i danas tvrde da je bio genijalniji plesač nego pjevač), a u vrijeme kad su čak i zabavnjaci nosili rokerske jakne, on je nastupao u ekstravagantnim odijelima - kao što je crveni kostim s cilindrom iz jednog od njegovih zadnjih spotova, onom za pjesmu “Hipnotiziran”.
Nažalost, splitski enfant terrible ostao je zapamćen i po svojem dugogodišnjem problemu s ovisnošću.
- Možda bih napravio malo više bez toga, ali svi smo bili na opijatima i divljali. Ušao bih u studio i ne bih izlazio mjesec dana dok ne bih napravio nešto. U tome zanosu sam radio, ali on me stajao zdravlja. Sve to sam radio zbog glazbe, a ne zato što sam htio biti drogiran - izjavio je nakon jednog od brojnih pokušaja odvikavanja. Da ima problema s teškim drogama, doznalo se nakon njegova trećeg albuma, “Priroda i društvo”, iz 1993. Tada je Hrvatskom odzvanjao samo zvuk granata pa je Dino, što zbog vlastitih demona, a što zbog rata, na dvije godine nestao sa scene. - Svako vrijeme ima svoje dobro. Samo što je onda sve bilo tako kako je bilo. Nikoga nije bilo na ulici. Nas par je ostalo, stvorio se taj jebeni rat, u taj rat su stvarno odlazili ljudi koji su imali muda doći na prvu liniju - govorio je poslije o najtežim danima u životu, koje nikada nije niti pokušao zatajiti.
Životna ljubav
Svoju privatnu borbu opjevao je na povratničkom albumu “Enfant terrible” kojem je prethodio maksi singl “Afrika”, njegova najuspješnija skladba. Za nju je 1996. dobio svoja prva dva Porina. “Afrika” je pobijedila u kategoriji hit godine, za koji je tada konkurirala i njegova pjesma “Ništa kontra Splita”. Koliko je žovijalni glazbenik bio osebujan, to najbolje zna njegova udovica Danijela. U dvadeset i jednu godinu zajedničkog života, s Dinom je, najblaže rečeno, iskusila “pelin i med”, kako je i naziv Danijeli najdraže njegove pjesme. Kad su se zaljubili, njoj je bila 21 godina, Dinu 24. Prvih šest mjeseci živjeli su u Londonu, kamo je Danijela poslije završetka srednje Prometne škole otišla raditi kao dadilja. Zbog ljubavi prema Danijeli Dino je čak pristao konobariti po londonskim pubovima, a navečer bi u unajmljenom stanu na gitari skladao pjesme.
U prosincu 1990. dobili su kćer, koja je nazvana po pjesmi ‘Ella E’.
Već na početku njihova braka Danijela je za medije izjavila kako je odmah znala da s njim ništa neće biti “normalno”.
Tuga koju nitko nije vidio
Upoznali su se na tulumu u njegovom stanu, a Dinovo zavođenje bilo je sve prije nego romantično. Nakon što ju je zatekao pitanjem “Bi li ti, mala, voljela osjetiti moje vibracije!”, zaspao joj je na ramenu.
- Prije toga smo cijelu noć pričali, no kad sam odlazila, nismo razmijenili brojeve telefona i mislila sam da od nas neće biti ništa. Ponovno smo se sreli nakon pet dana, na jednoj splitskoj plaži, i od tada smo bili nerazdvojni. Dino je bio lud na svoj način, ali je istodobno bio drag, dobroćudan, a najvažnije mu je bilo da su ljudi oko njega sretni i veseli. Ja sam jedina u njemu vidjela neku tugu, koju drugi nisu primjećivali. Zapravo me osvojio svojim sjetnim očima - opisala je jednom Danijela početak njihove ljubavi, koju su ozakonili 12. kolovoza 1989., osam dana prije Dinova 25. rođendana. Imali su skromnu svadbu te su nakon ceremonije kod matičara svojih pedesetak prijatelja pozvali u njegov obiteljski stan.
Nije znao s novcem
- Vjenčanje smo dogovorili spontano, bez nekih planova, u Dinovom stilu. Osim toga, nismo živjeli rastrošno jer Dino od glazbe nije zarađivao bajoslovne novce. U trenutku njegove smrti otplaćivali smo tri kredita, a jedini prihodi bili su od tantijema i naše tvrtke koju sam osnovala nekoliko godina prije kako bih mu mogla pomagati oko njegove karijere. Dino nije znao s novcem. Za njega je sto ili deset tisuća bilo isto, sve bi mogao potrošiti u jednom danu. Povremeno bismo otputovali u London, i to je bio sav naš luksuz - prisjetila se Danijela. I s bračnim prstenom na ruci Dino Dvornik nije se puno promijenio pa kad mu se u prosincu 1990. rodila kći Ella, Danijeli je u šali rekao da više neće imati djece jer ona ionako ima pune ruke posla s njim i malenom. No kćer je obožavao, a ime je dobila po pjesmi koju su te godine skladali on i Neno Belan “Ella E”.
- Bio je dobar otac, iako je Ella bila moja briga. Osobito kad je bila mala jer je on tada puno nastupao. No mijenjao joj je pelene, hranio je, igrao se s njom. U stvari, on je Elli bio više prijatelj nego otac - otkrila je Danijela.
Dino je često u intervjuima hvalio suprugu, kojoj je posvetio svoju najljepšu baladu, “Ljubav se zove imenom tvojim”.
Mukotrpna borba
Govorio je da ona kuha najbolju pašticadu s njokima, da je odlična mama, ali i najtolerantnija supruga na svijetu, što je on itekako dobro znao.
- Trebalo mi je dugo da shvatim koliko je ozbiljan Dinov problem jer ja nikad nisam bila poročna, čak nisam ni cigaretu zapalila. To je duga i mukotrpna borba, u kojoj sam mu bila najveća podrška - kazala je Danijela nakon što je Dinova ovisnost postala javna stvar. Unatoč teškim izazovima zajedničkog života, Dino i Danijela samo su jednom bili u ozbiljnoj krizi. Kako su se već u prvoj godini braka preselili iz Splita u Zagreb, nisu imali pomoć ni od koga, i sve su probleme rješavali sami.
- Kritična je bila sedma godina naše ljubavne veze - priznao je svojedobno Dino. - Sve se tada skupilo, i pogrešni financijski potezi i moja intimna bitka. No brak nam je iz toga izišao čvršći. Naravno, u našim svađama znaju pasti i teške riječi, ali kako brzo planu, tako se brzo i smire. Kako je to izgledalo, hrvatska javnost doznala je zahvaljujući RTL-ovu reality showu “Dvornikovi”, prvom takvom formatu na domaćoj televiziji. Show se snimao 2006., a obje su sezone imale golemu gledanost te su nekoliko puta reprizirane. Na život bez cenzure i razotkrivanje pred kamerama Dino se djelomično odlučio kako bi oživio karijeru koja mu je već neko vrijeme stagnirala. Iza njega su bile četiri relativno sušne godine u kojima nije objavio nijedan novi album, a “Svicky” iz 2002. nije pobrao uspjehe kao prethodnih pet. I opet nije pogriješio.
Predoziranje tabletama
“Dvornikovi” su ga približili nekim novim klincima i već iduće godine najavio je da radi na albumu “Pandorina kutija”, koji je nagrađen s čak četiri Porina, među ostalim, i za video za pjesmu “Hipnotiziran”. Album je planirao objaviti u kasnu jesen 2008. No njegov izlazak nije dočekao.
Preminuo je 7. rujna te godine, u snu, u svojem zagrebačkom domu. Njegova smrt bila je posljedica predoziranja tabletama koje je uzimao dulje vrijeme kao terapiju tijekom liječenja od ovisnosti. Samo šest mjeseci prije oprostio se od oca Borisa, koji je preminuo u 69. godini od moždanog udara. Za Dina je to bio pretežak udarac i neupitno je da je ta tragedija samo ubrzala njegov kraj. - Ne možete naslutiti nečiju smrt, osim ako nemate liječničku dijagnozu. Dino je, doduše, tih dana prolazio kroz teško razdoblje, ali on je cijeli naš brak imao lošije i bolje faze. Još se oporavljao od očeva odlaska, a tu je bio i novi album. Dino je imao veliku tremu prije svakog koncerta, nervirao se uoči izlaska albuma, a s godinama je pritisak postajao sve jači. Tu noć kada je preminuo sve je bilo uobičajeno. Oko deset uvečer popio je dvije tablete za spavanje, koje je povremeno uzimao jer je imao problema s nesanicom. No probudio se oko ponoći i zbog straha da više neće moći zaspati uzeo je još tri: antidepresiv i dva analgetika. Jedna od tih pet tableta bila je, nažalost, pogubna za njega - istaknula je Danijela u velikoj ispovijesti, koju je dala Gloriji u povodu desete godišnjice Dinove smrti.
Ella odrasla preko noći
Prema vlastitoj želji je kremiran, a ispraćaj na zagrebačkom Krematoriju bio je jedan od najvećih partyja na kojima je uz Dinovu glazbu plesalo i pjevalo na stotine njegovih prijatelja i kolega.
Od Dinove smrti njegova supruga sve više vremena provodi u njihovoj bračkoj oazi u Sutivanu, gdje uživa u uređenju doma i izradi dekoracija. Njihova kći Ella poznata je blogerica i influencerica, a prije nekoliko godina udala se za britanskog marketinškog stručnjaka Charlesa Pearcea, s kojim ima kćerkice Balie Dee i Lumi Wren.
- Ella je bila jako vezana uz oca, i kad je Dino umro, odrasla je preko noći. Bilo joj je osamnaest, i tek je bila završila privatnu umjetničku gimnaziju, a nepunu godinu poslije već je zarađivala za život kao promotorica noćnih klubova u Danskoj i Velikoj Britaniji. Njezina odluka da ode u inozemstvo bila je najbolja moguća. To ju je iskustvo ojačalo i na neki način omogućilo da postane blogerica. Dino je uvijek govorio da djeca moraju sama birati svoj put tako da znam da bi on bio zadovoljan. Jako mi je žao što nije dočekao rođenje unučica. Sigurna sam da bi guštao u ulozi dide - rekla je nedavno Danijela.
Prije četiri godine ona i Ella u čast Dinu pokrenule su festival Aj Cha, koji se održava u Splitu. Te prve godine Dinove su pjesme izvodili Gibonni, Neno Belan, Marijan Ban i mnoge druge zvijezde s kojima je surađivao tijekom karijere. Zbog krize s koronom ove godine festival se neće organizirati. Bilo bi zabavno čuti što bi o pandemiji rekao pokojni Dino, koji je čak i najozbiljnije životne drame znao okrenuti na dobru šalu, piše Gloria.hr.