Četiri omiljene medicinske sestre dočekale mirovinu: Daruvarske toplice više neće biti iste...

Za koji dan, 25. siječnja, napunit će se točno 42 godine otkako je Marta Sučanji obukla plavu kutu i počela raditi kao medicinska sestra u Daruvarskim toplicama. U toj je zdravstvenoj ustanovi provela čitav radni vijek koji je službeno zaključila krajem prošle godine, odlaskom u mirovinu.

- Kolege su mi u šali znali govoriti da sam ja ''dijete Daruvarskih toplica''. I zaista sam to bila, od prvoga do posljednjeg dana. Bilo mi je prekrasno i ništa ne bih mijenjala - priča nam Marta. Otkriva nam kako je na samim počecima radila kao odjelna sestra, a kasnije se prebacila u ambulantu. Svaki je posao, kaže, bio zanimljiv i izazovan na svoj način. Jedno je vrijeme radila sa ženama koje su u Daruvarske toplice dolazile radi liječenja neplodnosti.

- Svi smo se s njima radovali kad bi riješile svoj zdravstveni problem, a najbolji je osjećaj bio kada bi nam nakon nekog vremena poslale fotografiju svoje dječice. To ne može ništa zamijeniti - prisjeća se Marta.

Zahvalni pacijenti

Dodaje kako je rad s ljudima, pogotovo u ambulanti često bio izazovan i dinamičan. Osim direktnog kontakta s pacijentom, tu je bila i administracija koju je valjalo rješavati.

- S godinama se administrativni dio posla povećavao pa su liječnici i mi sestre imali sve manje vremena za pacijente, što nas je žalostilo. No, uvijek smo se trudili dati svoj maksimum i u svakom trenutku biti im na raspolaganju - kaže naša sugovornica.

A pacijenti su to oduvijek znali prepoznati i cijeniti.

- Itekako su znali. Sjećam se, jednom sam bila malo prehlađena, a jedna pacijentica je shvatila da se ne osjećam dobro. Odjednom je nestala i ubrzo se vratila s pastilama za grlo. Rekla mi je: "Sestro, vidim da ste bolesni, ovo je za vas" - smije se Marta, dodajući kako s mnogim svojim pacijentima i danas održava kontakte uživo i putem društvenih mreža.

Marta nam otkriva još jedan zanimljiv detalj iz svog života. Kaže kako je imala veliku želju studirati, no na višu medicinsku tada se moglo samo ako te onamo pošalje ustanova u kojoj radiš.

- Prednost su imale starije kolegice, a ja sam bila nestrpljiva pa sam upisala i završila fakultet za vjeroučiteljicu. Tako sam, uz posao u Toplicama, 30 godina predavala vjeronauk u Baptističkoj crkvi u Daruvaru. Tako sam ostvarila svoje dvije velike želje iz djetinjstva, da radim s djecom i da budem medicinska sestra - kaže.

Jedan od razloga zbog kojih je obožavala svoj posao u Daruvarskim toplicama, dodaje, je i divan kolektiv. Kolegice i kolege godinama su joj bili druga obitelj. A sudbina je htjela da još tri kolegice s kojima je usko surađivala također odu u mirovinu, u gotovo isto vrijeme kada i ona. S krajem godine službenu kutu je skinula i u ladicu spremila Slobodanka Jakovljević, nekoliko mjeseci prije toga Vesna Županić, dok se na proljeće u mirovinu sprema Marica Pavić.

Liste čekanja

Vesna Županić otvorila je niz odlazaka u mirovinu. Ona se na taj korak odlučila nakon 28 godina rada u Toplicama.

- To mi nije bio prvi posao. Prije Toplica radila sam u virovitičkoj bolnici. Kada sam stigla u Daruvar, prvo sam radila na terapijama, pa na odjelu, pa na centralnom naručivanju pacijenata i ambulanti. Svako od tih radnih mjesta ima svoje prednosti i mane, no rad u ambulanti je definitivno najdinamičniji. Na odjelu smo imali više vremena za sebe, pogotovo nakon noćnih smjena, pred nama je bio cijeli dan, moglo se puno toga obaviti. U ambulanti je drugačije, susrećete se s jako puno različitih ljudi, različitih dijagnoza, sve se odvija puno brže nego na odjelu - kaže Vesna.

Naša sugovornica godinama je radila na centralnom naručivanju pacijenata, a svojedobno su na tom području ona i doktorica Zlatica Vezmar napravile ogroman iskorak.

- Doktorica i ja smo još prije 15-ak godina počele raditi liste čekanja, kada to nije radio nitko u Hrvatskoj. Točnije, liste su u povojima postojale tada samo u pulskoj bolnici s kojom smo se konzultirale oko nekih detalja - sjeća se Vesna.

Kroz smijeh nam priča kako u to vrijeme nije baš sigurna u svoj rad na računalima.

- Bila sam u silnom strahu da nešto krivo ne stisnem pa da ne ostanemo bez svih podataka. Zato sam si platila informatički tečaj na kojem sam svladala osnove i riješila se tog straha - smije se.

U mirovini je već nekoliko mjeseci pa, za razliku od kolegica koje su tek prestale raditi, dobro zna o kakvoj je promjeni riječ.

- Posao mi i danas jako nedostaje. Rado se sjećam nekih trenutaka, recimo kava s kolegicama i kolegama, zajedničkih druženja, čašćenja za različite prilike. No, ja sam u mirovinu otišla svojevoljno jer sam osjećala da se počinjem prazniti. Jednostavno, bio je pravi trenutak, imala sam sve uvjete i učinila sam to - kaže Vesna.

Slično razmišlja i sestra Slobodanka, poznatija kao Seka, koja broji prve umirovljeničke dane. Ona je u Daruvarskim toplicama provela gotovo čitav radni vijek.

Ratni dani

- Samo sam kratko, na samom početku karijere, radila na očnom odjelu u virovitičkoj bolnici. Onda me ljubav dovela u Daruvar, tu sam se udala i zaposlila u Daruvarskim toplicama - priča sestra Seka.

Kao da je bio jučer, kaže, i danas se sjeća svog prvog dana na novom radnom mjestu. Sestra koja ju je dočekala, provela ju je kroz čitave Toplice.

- Prošle smo cijelu ustanovu, detaljno mi je objasnila gdje je što i tko što radi. Tada nisam mogla ni sanjati da ću na istom mjestu dočekati mirovinu - smije se naša sugovornica.

Baš kao i njezine kolegice, i ona je iskusila i rad na odjelu i rad u ambulanti, gdje je i dočekala mirovinu. Kaže, svaki zadatak bio je poseban i izazovan na svoj način i uglavnom je donosio zadovoljstvo. No, ima i situacija kojih se nerado sjeća.

- Posebno teško i izazovno bilo je raditi za vrijeme Domovinskog rata, kada smo zbrinjavali ranjenike u nekadašnjoj specijalnoj školi. U to vrijeme moja djeca su bila malena, nije mi bilo svejedno ostavljati ih, no na posao se moralo ići. Bilo je opasno, pucalo se, nije nam bilo svejedno, no znali smo što je naš zadatak - kaže sestra Seka.

Srećom, i to je prošlo, a naša je sugovornica u miru dočekala mirovinu u kojoj joj, kaže, neće biti dosadno.

- Unuka je trenutno kod supruga i mene zbog škole tako da nam je baš lijepo. Često idemo i na selo, u prirodu. Ja si uvijek nečim ispunim dan - kaže.

Kao obitelj

A Sekinim, Vesninim i Martinim stopama 20. travnja ove godine, točno na svoj rođendan, planira i Marica Pavić. Kao medicinska sestra u Toplicama radi već 26 godina.

- Moja obitelj i ja doselili smo iz Banje Luke u Daruvar za vrijeme Domovinskog rata, prije toga radila sam u banjalučkoj bolnici. Ovdje sam se zaposlila prvo u Crvenom križu na provedbi programa pomoći u kući, a onda sam, zahvaljujući bivšem ravnatelju Daruvarskih toplica, primarijusu Ivanu Bačiću, koji je prije svega bio čovjek, a tek onda šef, dobila posao ovdje - kaže Marica.

U početku nije dobila stalni angažman nego su je zvali po potrebi, no strpljenje i predanost poslu su se isplatili te je naša sugovornica nakon nekog vremena potpisala ugovor o radu na neodređeno vrijeme. I za tren je prošlo više od četvrt stoljeća.

- Posao medicinske sestre je zaista težak i odgovoran, no ja ga volim i nikada ne bih radila ništa drugo. Obožavam raditi s pacijentima, njihovo zdravlje i zadovoljstvo svima nama u Toplicama su uvijek na prvom mjestu - kaže.

Iako je prekrasnih trenutaka bilo puno više, kao posebno teško razdoblje Marica pamti vrijeme pandemije.

- Tada je bilo jako teško raditi, meni su se u to vrijeme dogodile i neke osobne tragedije tako da se nerado sjećam svega - kaže.

Ipak, uz pomoć obitelji, prijatelja, ali i kolega na poslu, sve je preživjela.

- Kolege su mi kao druga obitelj. Mi smo ovdje svi jednaki, nema razlika među ljudima jer, da bi sustav funkcionirao kako treba, jednako su potrebni i liječnici, i medicinske sestre, i spremačice i svi ostali - kaže Marica.

Iako je do mirovine dijele još tri mjeseca, već sada zna da će joj Daruvarske toplice nedostajati. Baš kao i njezinim kolegicama koje već uživaju u umirovljeničkim danima. Njihovim odlaskom u toj je zdravstvenoj ustanovi završeno jedno veliko poglavlje, a svojim Toplicama i svima koji će doći nakon njih ove divne žene u nasljeđe ostavljaju sjajan primjer kako se radi s ljudima i za ljude.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!