Bjelovarčanka Anita ruši predrasude: ''I za osobe s teškoćama na tržištu rada itekako ima mjesta''
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Da čovjek može ostvariti sve što poželi, samo ako je dovoljno uporan i odvažan, potvrđuje i životna priča Bjelovarčanke Anite Brekalo, članice Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar. Ova vrijedna mlada žena koja zrači pozitivnom energijom i ne skida osmijeh s lica, nikada nije dozvolila da je činjenica što se malčice razlikuje od drugih omete u ostvarenju ciljeva. Nakon završetka osnovne škole po prilagođenom programu, Anita je uspješno završila i srednju školu.
- Školovala sam se za knjigovežu. U to vrijeme ta je škola postojala samo u Zagrebu pa sam morala otići na nekoliko godina iz Bjelovara. U Zagrebu sam bila smještena u domu, no svakog vikenda bih dolazila doma jer mi je nedostajala obitelj – priča nam Anita.
No, unatoč nostalgiji, naša je sugovornica bila odlučna da završi školovanje. Iako ponekad, kaže, nije bilo lako.
Prvi poslovi
- Sama sam išla u školu, a čim bih se poslijepodne vratila u dom, bacala sam se na pisanje zadaće i učenje – kaže Anita.
Iako je uspješno završila školu, posao u struci nikada nije pronašla. Jednostavno, kaže, na tržištu rada nije bilo potrebe za tim kadrom. No, ni to nije obeshrabrilo ovu mladu ženu, odlučnu u namjeri da se zaposli. I to joj je, kao i sve što je ranije isplanirala, pošlo za rukom. U posljednjih desetak godina skupila je više radnog staža i od pojedinaca koji nemaju apsolutno nikakvih teškoća.
- Jedno vrijeme radila sam kroz program javnih radova kao spremačica u IV. osnovnoj školi Bjelovar, sviđao mi se taj posao. Zatim, u Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar, čija sam članica, radila sam kao ispomoć u kuhinji. Tamo se, naime, za korisnike kuha svaki dan. Moram priznati da baš i nisam neka vrsna kuharica, više volim izrađivati umjetnine i ukrase, no jednostavnije poslove u kuhinji znam odraditi – smije se Anita.
Spomenute poslove dobivala je preko različitih projekata i bili su na određeno vrijeme. Na isti način se kasnije zaposlila i u sklopu programa ''Zaželi'', u sklopu kojeg, već u drugom navratu, radi i danas, i to zahvaljujući posredstvu Udruge osoba s oštećenjima sluha Bjelovarsko-bilogorske županije.
Osobno iskustvo
- Prvi put sam radila šest mjeseci, a sada smo dobili na ugovore na tri godine, što znači da do 2027. godine ne moram brinuti za zaposlenje. Ovaj posao mi se jako sviđa, imam svojih šest korisnica koje tijekom tjedna obilazim i pomažem im u obavljanju svakodnevnih poslova. Malo počistim po kući, odem u ljekarnu po lijekove, popričam s njima i vrijeme mi brzo prođe – priča nam Anita, dodajući kako su sve njezine korisnice vrlo drage i ljubazne žene koje nemaju velikih prohtjeva i želja.
Među ženama koje Anita redovito obilazi jest i Bjelovarčanka Marija Hrgić. S Anitom se upoznala i prije njezina zaposlenja u programu ''Zaželi'', u Udruzi OSIT Bjelovar, čiji članovi su i Marijini brat i sestra. Što posao znači za osobe s intelektualnim teškoćama Mariji je i više nego poznato, ne samo zbog obiteljske situacije, već i zbog toga što je godinama radila u bjelovarskom Centru za inkluziju koji zapošljava upravo osobe s teškoćama.
- Za te ljude posao je neka vrsta terapije. Sjećam se, kad smo u sklopu Centra za inluziju tek pokretali priču s uzgojem povrća na Križevačkoj cesti u Bjelovaru, iz jednog doma za mentalno oboljele poslali su nam korisnike koji bi bili u groznom stanju. Bojali su se drugih ljudi, nisu se znali ponašati. Puno smo radili s njima, a među ostalim, dobili su i posao u staklenicima i na polju. Nakon nekog vremena njihovo ponašanje se potpuno promijenilo, kao da su se pretvorili u neke druge ljude. S njima se moglo normalno komunicirati, počeli su pokazivati da im je stalo do danas. Iako sam već godinama u mirovini, s tim dragim ljudima sam i danas u kontaktu i uvijek mi ih je drago vidjeti – prisjeća se gđa Marija.
Cappuccino i razgovor
Dodaje kako je riječ o slučajevima koji se mogu uspoređivati s Anitinom pričom, no uvjerena je kako je zaposlenje jako važno u životu svake osobe s teškoćama.
Otkriva nam i kako se iskreno raduje svakom Anitinom dolasku.
- Ona meni zaista pomogne u svemu. Ako treba obrisati prašinu, pomesti i slično, ona je tu i spremno skače na svaki moj mig. Jako je odgovorna i svaki put kad se dogovorimo, ona je tu. Ponekad ja moram nekamo otići zbog svojih obveza prije nego što ona dođe, onda joj samo ostavim kantu i krpu i ona sve obavi kad me nema – priča gđa Marija.
No, u čitavoj priči oko programa ''Zaželi'' pomaganje i fizički poslovi tek su dio onoga što je važno starijim ljudima poput gđe Marije.
- Volim s Anitom nekad samo i malo popričati uz cappuccino, razmijeniti novosti. To nama starijima jako puno znači – smije se naša sugovornica.
Veliko iskustvo
Koliko je dobra, ne samo zaposlenima, već i korisnicima, mahom starijim i nemoćnim ljudima, donio program ''Zaželi'' svjedoče i brojna druga pozitivna iskustva na terenu, pa i priče o susretima korisnika i gerontodomaćica koji se nastavljaju i nakon isteka programa. Ovaj hvalevrijedan projekt još je značajniji kad su u priču uključene osobe s invaliditetom. Jako dobro to znaju u Udruzi osoba oštećena sluha Bjelovarsko-bilogorske županije (UOOS BBŽ), preko koje je zaposlena i Anita. No, ona nije jedina. Ova je udruga tijekom posljednjih godina stekla zavidno iskustvo u zapošljavanju građana iz osjetljivih skupina.
- Samo kroz program ''Zaželi'' zaposlili smo 11 osoba koje skrbe o 66 korisnika na područja grada Bjelovara i okolnih općina. Imamo zaista samo pozitivna iskustva. Naši korisnici su uglavnom osobe starije životne dobi i već su dobro upoznali osobe koje ih obilaze, navikli su na njih te sve poslove i obveze dogovaraju zajednički, u skladu s potrebama korisnika i mogućnostima zaposlenih – priča nam Marina Balenović, tajnica UOOS BBŽ-a.
Program ''Zaželi'' tek je jedan od projekata kroz koje ova Udruga pomaže osobama s teškoćama, i to ne samo gluhima i nagluhima, već i osoba s drugim vrstama teškoća i invaliditeta, kao i zdravim osobama.
- U ovom trenutku imamo zaposlenih 28 osoba. Uz spomenutih 11 zaposlenih kroz program ''Zaželi'', tu je i deset naših pomoćnika u nastavi koji rade s djecom u osnovnim i srednjim školama. Tu su i naši pružatelji usluga osobne asistencije, a među zaposlenima su i voditelji spomenutih programa – kaže Balenović, dodajući kako udruga ovakve projekte provodi od samih početaka, otkako se pružila mogućnost za uključivanje. Tako su već zapošljavali kroz program javnih radova, a još od 2012. podrška su djeci s oštećenjima sluha.
Pozitivan primjer
I nisu jedina bjelovarska udruga koja vlastitim primjerom kontinuirano ukazuje na važnost zapošljavanja osoba s invaliditetom. Među onima koje se ističu jest i bjelovarska Udruga OSIT Bjelovar, čija članica je i Anita Brekalo. I oni su već zapošljavali svoje članove, a prošle godine u javnosti je odjeknuo njihov projekt ''Ne tražimo sažaljenje, tražimo priliku'' koji su proveli u suradnji s Uredom za udruge Vlade RH i Hrvatskom udrugom za odnose s javnošću.
U projekt su se uključile i brojne bjelovarske tvrtke, udruge i institucije koje su članovima Udruge, osobama s intelektualnim teškoćama, pružile priliku da na jedan ili više dana kod njih rade. Reakcije su bile odlične, a korisnici su se odlično snašli.
– Tim projektom željeli smo pokazati da osobe s intelektualnim teškoćama mogu izaći iz sustava odnosno da ne moraju ovisiti o invalidnini i socijalnoj pomoći nego da sami mogu zaraditi i ostvariti svoje temeljno pravo, pravo čovjeka na rad – proučio je tada voditelj Udruge OSIT Bjelovar Mario Blaha.
Junakinja naše priče Anita svojim primjerom upravo to i potvrđuje. Pa i kada projekt putem kojeg je sada zaposlena završi, uvjerena je, radit će i dalje.
- Nešto su nam u udruzi spominjali kako bi ovo mogao postati tajni projekt, što bi bilo super. To bi me baš veselio jer volim ovaj posao. No, ako se to i ne dogodi, tražit ću nešto novo. I znam da ću naći nešto, kao i uvijek do sada – zaključuje naša sugovornica, odlučno i s neizostavnim smiješkom na licu.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!