Baka Margita: "Već 70 godina pričam s pčelama i proizvodim čudesni med koji je obišao svijet"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Ove godine napunilo se točno sedam desetljeća otkako se Margareta Novaković (84) iz Oštrog Zida, slikovitog seoca na području općine Berek, bavi pčelarstvom. Jedna je od najstarijih hrvatskih pčelarki za koju se zna i izvan granica Lijepe naše, a njezini kolege pčelari zovu je „živom legendom“.
Baka Margita, kako je od milja zovu prijatelji i poznanici, i danas jako dobro pamti kako je nekad davno, kao 14-godišnja djevojčica, uhvatila svoj prvi pčelinji roj i zahvaljujući svom dobrom učitelju zavoljela pčelarstvo.
- S prijateljima iz škole sam bila pošumljavanju kad sam u blizini zadružnog voćnjaka, na stablu jedne jabuke, ugledala divlji roj pčela. Moj tadašnji učitelj se bavio pčelarstvom i spremno mi je posudio jednu svoju pletenu košnicu te pokazao kako da u nju uhvatim pčele. On me naučio tom poslu, kojem sam ostala vjerna cijeli život – priča baka Margita koja i danas čuva neke od svojih prvih pletenih košnica. Iako su stare više desetljeća, još uvijek služe svrsi, a uvjerava nas kako je med koji pčele u njima proizvedu posebnog okusa.
Med iz netaknute prirode
U vrijeme kad se tek počela baviti pčelarstvom, kaže, konkurencije gotovo nije imala i med je bio vrlo tražena namirnica koja se dobro plaćala. Zbog toga je polako povećavala broj košnica i prodajom svojih proizvoda pridonosila kućanstvu.
Ljubav prema pčelama prenijela je i na, sada nažalost pokojnog, supruga, a kasnije i na svoje rođake i susjede, Ankicu i Ivicu Sudara, koje je naučila poslu pa danas zajedno održavaju košnice i proizvode jednu od najcjenjenijih prirodnih namirnica.
- Sve košnice držimo u Oštrom Zidu, u čistoj prirodi, i zato je svaki med koji proizvedemo vrhunske kvalitete. Najviše prodamo na kućnom pragu i na tržnici u Garešnici gdje sam svojedobno upoznala jednog čovjeka iz Amerike koji se oduševio mojim medom. Nije mu bilo jasno kako je tako dobar i osobno je došao u Oštri Zid vidjeti gdje ga proizvodimo. Kad je vidio prekrasnu, čistu prirodu koju nam je Bog dao, sve mu je bilo jasno i rekao je da toga nema nigdje na svijetu – sjeća se naša sugovornica.
A u različite kutke svijeta, u kojima nema takvih ljepota i takvih proizvoda, baka Margita je sve ove godine spremno slala svoj med – od Amerike, preko Njemačke i drugih europskih zemalja, sve do daleke Australije.
- Prije puno godina javio mi se jedan naš čovjek s Filipina do kojeg je došao glas o medu iz Oštrog Zida. Bio je na nekoj teškoj operaciji i pomislio je kako bi mu moj med mogao pomoći da se brže oporavi. Odmah sam mu spakirala i poslala nekoliko kilograma. Kasnije mi je javio i rekao da mu je zaista bilo bolje – kaže baka Margita.
Razgovor s pčelama
Sretna je, kaže, što je na sličan način usrećila mnoge ljude, no to ne drži svojom zaslugom.
- Sve to imam zahvaliti svojim pčelicama. Bog mi nije dao da imam djecu pa sam ljubav posvetila pčelama. Iako sam stara i zdravlje me više ne služi najbolje, ne prođe dan da ne odem do pčelinjaka, obiđem ih i popričam s njima – kaže baka Margita.
I, zaista, i sami smo se uvjerili da baka Margita svojim pčelama tepa i razgovara s njima kao s ljudskim bićima.
- One su čudo, mogu proizvesti med od skoro svih biljaka u prirodi, od bagrema, lipe, cvijeća, kestena, uljane repice. Recimo, ljudi su se znali čuditi kad bi vidjeli da moje pčele proizvode med od kupine. Pa kako ne bi, kad nam u ovoj našoj prekrasnoj divljini kupine praktički kroz prozor ulaze u kuće – pojašnjava vremešna pčelarica.
I dok ona jako dobro zna pokazati zahvalnost svojim vrijednim malim prijateljicama, većina ljudi čini upravo suprotno.
Selo sve hrani
- Srce me boli jer posljednjih godina svako malo slušam priče o velikim pomorima pčela do kojih dolazi zbog ljudske neodgovornosti i nebrizi za prirodu. Na žalost, ljudi danas nisu svjesni koliko je priroda važna, a posebno pčele. Onoga dana kad njih nestane, neće biti ni nas. Stoga bi se prema njima svi trebali odnositi s poštovanjem – vjeruje baka Margita.
Žalosti je, dodaje, kad vidi da ljudi ne cijene dovoljno pčelarski posao, kao ni druge poslove vezane uz zemlju i prirodu.
- Ja sam cijeli život provela na selu, pokojni suprug i ja smo se, uz pčelarenje, bavili ratarstvom, imali smo svoje životinje. Uvijek smo teško radili, kao i većina ljudi na selu. Danas se to uopće ne cijeni, a selo sve hrani, i nas koji na njemu živimo, ali ljude koji žive u gradovima. To nikada nitko ne bi smio zaboraviti – zaključuje vrijedna pčelarka.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!