OGLASILO SE ODVJETNIŠTVO
Novi detalji horora: Ubojica iz Bereka pucao je i na susjeda, metak ga promašio za dlaku
Foto: Martina Čapo
TU, POKRAJ NAS…
Ankicu je partner zlostavljao 57 godina: "Živu me htio zapaliti, nemam mjesta na tijelu bez ožiljka"
Odbila je otići u dom iz svoje skromne kućice u Kokincu iako je bolesna, sama i siromašna. Nakon što je s nama podijelila nevjerojatne detalje iz života, shvaćamo zašto sada želi jedino noviji krevet, pokrpan krov i - svoj mir...
HOROR
Zlostavljali bebu staru tek 9 tjedana, hitno je operirana u Beču. Uhićeni Hrvatica i njezin partner
STRAŠNO
U Virovitici uhićen policajac: Osumnjičen za zlostavljanje kćerke svojih prijatelja
PODVOĐENEJ DJETETA
Bjelovarsko-križevačka biskupija o uhićenju svećenika: "Nismo bili upoznati s tim slučajem"
BJELOVAR – Dva puta tjedno Danijela, zaposlena u programu Pomoć u kući koji djeluje preko bjelovarskog Crvenog križa, obilazi Ankicu Bajer koja živi u Kokincu. Ankica ima 77 godina i za sebe voli u šali reći kako je još uvijek cura. I to je istina jer se nikada nije udavala. Dočekala nas je sa smiješkom na licu, sretna što netko želi ući u njezin skroman dom i pitati je uopće kako je, treba li joj štogod. Osim Danijele, Ankici svakoga dana, osim vikenda i blagdana, djelatnici Doma za odrasle donose topli obrok. Lanac je to koji brine o starijima, nemoćnima, samima i onima kojima pomoć stvarno treba. Većina takvih žitelja ne želi otići iz svojih domova, iako bi im, realno, znatno ugodnije moglo biti u domovima. Oni tvrde drugačije: Vlastiti dom ništa im ne može zamijeniti.
Kaže nam to i Ankica koja je nakon 57 godina ostala sama. Prošloga mjeseca umro joj je nevjenčani suprug Josip. Umjesto da tuguje, Ankica počinje svoju nevjerojatnu životnu priču za koju je teško povjerovati da je istinita.
Tri brata koja ne poznaje
- Prije 50 godina moj nevjenčani suprug i ja doselili smo iz Ždralova u Kokinac s troje djece. Poslije smo dobili, potpuno neplanirano, još jednu kćerku koju sam rodila s 45 godina. U Ždralovima sam inače, odrasla s bakom koja me othranila. Mama me ostavila kao tek rođenu bebu, u jastuku. A život je kasnije, kada je ona bila na samom umoru, posložio karte tako da sam ju ja njegovala do smrti. Tada sam saznala da imam i tri brata, Antuna, Stjepana i Franju, koje nikada nisam upoznala, prisjeća se Ankica silnog šoka kada je saznala tu vijest.
- Baka i ja bile smo seoski kuriri. Onda nije bilo baš puno poštara pa smo nas dvije vodile evidenciju kada je netko htio nešto u selu prodati od blaga iz štale, sve smo to dostavljale veterinarima i tako bile posrednice u prodaji životinja po selu, priča nam Ankica crtice iz svojeg ranog djetinjstva i mladosti.
Kako se prisjeća, njena baka je bila kurir punih 45 godina, a ona je taj posao obavljala do svoje 33. godine.
Nakon što je život započela s nevjenčanim suprugom, bilo je za očekivati da ju čekaju bolji dani, no kako kaže, silno se prevarila.
- Imala sam toliko “dobrog” muža da je vatru ispod mene palio. Živa sam gorjela. Jedne noći probudio me u 2 sata i rekao da moram s njim u šumu. Rekao je da idemo skupljati drva, granje. Došli smo na proplanak kada me svezao oko struka i zalijepio mi trakom usta i potpalio vatru ispod mene. Srećom pa je dim vidio čuvar i tako me spasio. Vikao mu je: “Jozo, ubio te Bog, što to radiš?!” A moj muž mu je na to rekao: “Ja nju volim”. Što da vam kažem? On je stalno prema meni bio zločest. Tukao me, a na tijelu nemam dijela gdje me nije nožem ozlijedio. Leđa, glava, ruka, sve mi je izreckano. Budala sam bila. Trpjela sam godinama nasilje, zlostavljao me, nikada ga prijavljivala, bojala sam se. Djeca nisu smjela ni plakati pred njim, prisjeća se Ankica torture koja je, prema njenim riječima, trajala punih 57 godina, sve do ovoga srpnja kada je Jozo preminuo.
Štakori
Najgore joj je bilo, dodaje, glumatanje pred drugima jer je pred svima dobro glumio da je dobar, pošten i častan čovjek.
Upitali smo ju pamti li uopće neke dobre dane, kada je bio dobre volje, nasmiješen...
- Jednoga dana došao je doma vedar, sjeo je na krevet i onako me ispod oka pogledao i rekao mi da mu sjednem u krilo. Kada sam to poslušno i u strahu napravila, pitao me tiho: “A što bi ti sada rekla da ja tebi nožem prerežem grkljan?!”. Tada sam čuvala unuka kojeg sam nekako zgrabila iz kinderbeta i brže bolje počela bježati. Sustigao nas je na biciklu. Srećom, susjedi su bili vani i pilili drva pa su sve vidjeli i spasili nas jer tko zna kako bi to završilo, prisjeća se jednog od mučnih detalja naša sugovornica koja otkriva kako je Jozo završio i na psihijatrijskom liječenju, no nitko nikada ga nije proglasio ludim.
Pod zadnje dane je bio bolestan, kaže Ankica, imao je visok šećer, i počeo je pričati sam sa sobom. Nije dao da ga opere, obrije, ošiša...
No, zločestoća ga nije pustila.
- Imali smo štakora u kući, a kada sam rekla da ću kupiti otrov, jer će ih se nakotiti još više, rekao je da će me ubiti i da mu nipošto ne diram štakore. Nikada neću zaboraviti prizor kada sam jednoga dana došla kući s fizikalnih terapija i zatekla ga kako spava, a po njemu je hodala hrpa štakora. Nikada to neću zaboraviti, prisjeća se Ankica horora koji je trpjela.
Krov i krevet
U tih 57 godina, kako nam kaže, nikada nije mogla pojesti što se njoj jelo. Sav novac bio je kod muža, a kada je nešto trebala, znala je posuđivati od susjeda pa onda moliti jednokratnu pomoć od Centra za socijalnu skrb i potajno vraćati dugove.
- Danas primam 300 eura socijalne pomoći. Nose mi jelo, peru mi rublje. Imam poljski wc, ali se trudim da mi je sve uredno. Jedino što bi voljela je noviji krevet jer je moj jako dotrajao i da mi netko pomogne popraviti krov koji prokišnjava. Iz svoje kuće ne želim otići. Tek sada imam mir za kojim sam patila 57 godina. Sve dok se sama mogu brinuti o sebi, ne želim nigdje iz svoje kuće. Danijela iz Pomoći u kući mi dođe srijedom i petkom, pomogne oko svega i jako sam sretna zbog toga, priča nam Ankica koja je živi primjer koliko je malo čovjeku potrebno da bude zadovoljan i u miru sam sa sobom.
Djeca i unuci, kaže nam, imaju svojiih briga i također teško žive pa je sretna kada se čuju bar telefonom. Svjesna je da su i oni imali teško djetinjstvo. Vidjeli su se na očevom sprovodu, dodaje, pa su emocije bile pomiješane.
Na sprovod zamalo da i ona sama nije došla, priznaje nam.
- Ispovijedam vam se kao Bogu. Nisam bila nimalo tužna. Spasila sam se, a još dolazim sebi, sve mi je još friško. Zadnje je dane proveo u domu jer su mu je amputirano stopalo zbog šećera. No, i tada sam imala brigu na njega, posjećivala ga i trpjela uvrede. Eto, moj je život kao neka knjiga. Nadam se da ću sada imati svoj mir, zaključuje Ankica svoju nevjerojatnu priču.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
POPULARNA MANIFESTACIJA
Ni ružno vrijeme nije pokvarilo popularnu Gariglazbijadu: Tamburaši i DJ Stitch rasplesali grad
VRIJEDNA USPOMENA
Jakna poginulog zapovjednika obrane Lipika "Gadafija" nakon 34 godine stigla "kući"
sponzorirani sadržaj
U novom objektu Daruvarskih toplica bit će velika dvorana, pivske i hrastove kupke, masaže, pedikura...
USPJEŠNA EKIPA
Čazmanske mažoretkinje kreću u novu sezonu: Upisi su u tijeku, pridruži se ekipi prvakinja!
×
![]()