Hit pisac Marko Gregur dolazi u Daruvar. Evo što nam je sve ispričao uoči gostovanja...

"Tiskara i knjižara bile su puls njegova života, a žene i politika žileti."

Tako koprivnički pisac Marko Gregur na koricama knjige predstavlja naslovnog junaka svog posljednjeg romana Vošicki, Vinka Vošickog. Ta romansirana biografija koprivničkog knjižara, izdavača i tiskara, rođenog Čeha, koji početkom 20. stoljeća seli u Koprivnicu, te tamo, među ostalim, izdaje djela Augusta Cesarca i Miroslava Krleže, osvojila je publiku, a ni kritika nije ostala ravnodušna. Knjiga je dobila sjajne recenzije i osvojila dvije vrlo važne nagrade, Fric i Vladimir Nazor. 

Gregur je pisac o kojem se možda i najviše priča u posljednjih nešto manje od godinu dana i sjajna je vijest da u utorak dolazi u Daruvar promovirati roman koji je donio jedno novo uzbuđenje na književnoj sceni. 

Promocija počinje u 18 sati u Pučkoj knjižnici i čitaonici Daruvar, a vodit će je još jedan jaki igrač na književnoj sceni, Daruvarčanin Kruno Lokotar, jedan od najboljih književnih urednika u Hrvatskoj (koji je 2014. godine bio i službeno proglašen najboljim).

Kruno Lokotar/Foto: Nikša Stipaničev/CROPIX

Interes će vjerojatno biti velik jer je roman Vošicki jedan od najčitanijih u daruvarskoj knjižnici, a to će biti i sjajna prilika da o romanu i drugim srodnim temama razgovarate s autorom Markom Gregurom i urednikom Krunom Lokotarom.

Promocija se organizira sukladno epidemiološkim mjerama te će se na ulazu mjeriti temperatura i dezinficirati ruke, a svi vi koji ćete doći ne zaboravite ponijeti maske za lice. 

Kao uvertiru u promociju Vošickog, donosimo vam upravo napravljeni intervju s Markom Gregurom koji jedva čeka sutrašnje druženje s ljubiteljima književnosti u Daruvaru.

Je li se tijekom vašeg istraživanja biografije Vinka Vošickog promijenio vaš pogled na drugi veliki lik romana, na Koprivnicu?

- Ne bih rekao da se promijenio, jer nije se imalo bogzna što mijenjati. Prije bih rekao da se izgradio jer je želja da saznam tko je zapravo bio taj čovjek koji je bio važan za moj grad, a potom zapravo zaboravljen, bila okidač za istraživanje i pisanje romana.

Vinko Vošicki imao je tu nesreću da živi u vremenima koja nisu bila dosadna: živio je u carevini, kraljevini i republici, prošao kroz dva svjetska rata, u Prvom aktivno sudjelovao, a u drugom pasivno, zbog čega mu život nije bio manje opasan. No, po tome njegova biografija nije iznimna, takve su biografije tog vremena. Što je bilo ključno za vašu odluku, osim što je svojim radom zadužio rodnu vam Koprivnicu, da napišete romansiranu biografiju Vinka Vošickog?

- Njegova biografija nije iznimna po tome, povijest kači sve, samo s nejednakim ishodima. Iznimna je po onome što je u tim vremenima činio, a činio je mnogo. Donosio je kulturu u gradić od jedva 8000 stanovnika. U seoskom okruženju s mnogo nepismenog stanovništva objavljivao je Schopenhauera, Hamsuna, Zolu... S time je počeo s bojišta Prvoga svjetskoga rata, jurio doma kako bi dao knjige u tisak. Njegove dječje biblioteke bile su naširoko poznate i utjecale su na mnoge. No, ono od čega sam krenuo i što me najviše intrigiralo, a što je ujedno bilo i poznato, jest činjenica da je imao autorska prava za djela Karla Maya i najviše to što je 1920-ih godina objavljivao Krležu. U vremenima kad je to bilo opasno, nakon zloglasne Obznane počeo je objavljivati njegova sabrana djela, kao i tiskati časopis Književnu republiku. Upravo je Vošicki prvi tiskao „Vučjak“, koji je napisan u obližnjoj Dugoj Rijeci. Taj odnos, Vošicki-Krleža, jedan je od najvažnijih odnosa u umjetnosti i kulturi Koprivnice, ako ne i najvažniji.

Marko Gregur na dodjeli nagrade Fric za roman Vošicki s predsjednikom Zoranom Milanovićem/Foto: Screenshot 24sata

Na naslovnici romana je istaknut slogan: "Tiskara i knjižara bile su puls njegova života, a politika i žene žileti". Od četiri spomenuta faktora dojma sam da je ženama najmanje pažnje posvećeno. Zašto?

- U početku, kad sam tek istraživao, bio sam siguran da će jedan sočan detalj, kako je zamijenio suprugu na kartama s jednim čovjekom, biti važan dio romana. Tad sam mislio da je bio švaler, a kako je vrijeme odmicalo činilo mi se da je samo bio nesretan. K tome, nisam siguran da je ta anegdota bila istinita, odnosno mislim da nije, a kako je ipak riječ o stvarnoj osobi nisam mu želio natrpati na leđa takvo što. Osim toga, ovaj drugi, poslovni dio, činio mi se važnijim, a kako je roman ionako bujao, nekako sam tu stisnuo kočnicu. Možda sam ga u tom dijelu i štitio, ne znam.

Arhivska fotografija Vinka Vošickog ispred njegove knjižare/Foto: Privatni album Marka Gregura

Pravilo je da povijesne knjige moraju nešto govoriti o aktualitetu. O čemu suvremenom čitatelju govori biografija Vinka Vošickog?

- Da se stvari i ljudi lako zaboravljaju. Da povijest može zapamtiti slabije ljude, jer tako nekome odgovara pa se i kod nas u jednoj knjižici kao važan gradski tiskar navodi Loborec, a Vošicki ne spominje. Da se stvari ponavljaju i da lako izmaknu kontroli. 

Vošicki je roman koji je pomalo već i odradio svoje, bio iznimno zapažen, dobio nagrade Fric i Nazor. Što ste očekivali, a što priželjkivali pišući ga?

- Kako sam puno toga otkrivao i pronalazio, samo sam se nadao da ću uspjeti sve usustaviti, da se tako izrazim, objasniti si Vošickog tako da ga mogu objasniti ili pokazati drugima i da ću roman uspjeti dovršiti. Mogu reći da sam priželjkivao upravo Frica, onako kako ga ne bih priželjkivao ni za jednu drugu knjigu, jer je Krleža važan dio romana, a kad sam dobio još i Nazora to je bilo nevjerojatno. Postoji interes da se snimi i mini-serija, određeni ljudi već na tome rade i nadam se da ćemo u tome uspjeti.

Marko Gregur na uručenju nagrade Vladimir Nazor za roman Vošicki/Foto: Goran Mehkek/CROPIX

Naslovnica hit romana Vošicki Marka Gregura/Foto: Hena Com