tražilo se mjesto više
Dražen Klarić snimio film o Vjesniku: "Ovo je naš dug prema simbolu novinarstva"
Foto: Mate Pušić
POZNATI DOKUMENTARIST
Đuro Gavran u rodnom Bjelovaru: ''Sve je počelo ovdje, s jednim uspješno rastavljenim fotoaparatom''
''Od tisuću dana nečijeg života gledatelju pokažeš pola sata. Ti odlučuješ kojih pola sata, iz kojeg kadra, kojim redoslijedom. To je velika moć, ali i ogromna odgovornost prema čovjeku koji ti je dao povjerenje'', kaže poznati redatelj
U BIRANOM DRUŠTVU
Filmovi učenica iz Pakraca među najboljima u Hrvatskoj: Oduševile pričama o glazbi i predrasudama
PAMTIMO VAS
Film o tragediji u Kusonjama: ''Počela snimanja svjedočanstava članova obitelji i suboraca junaka''
SRETAN ROĐENDAN, MAESTRO
Ovako je govorio Tony Hnojčik: ''U Daruvaru se osjećam nostalgično, ali ne zbog samog grada…''
Beskućnici, žrtve seksualnog zlostavljanja, djeca bez roditelja, stanovnici okupiranih područja, aktivisti, ljudi koji pokušavaju živjeti i raditi drukčije. To su najčešće protagonisti dokumentarnih filmova poznatog redatelja i producenta Đure Gavrana koji je u srijedu, 16. rujna, na poziv članova Kino kluba Bjelovar, ponovno stigao u rodni grad. U bjelovarskom Boho parku održana je premijera kratkog filma koji je nedavno snimio s bjelovarskim gimnazijalcima. I taj uradak progovara o vrlo aktualnoj temi, zaštiti privatnosti u online svijetu.
Bjelovarski počeci
Gavranu to nije prvi projekt koji je odradio s učenicima iz Bjelovara. Već godinama vodi filmske radionice u sklopu festivala DOKUart te se uvijek rado odaziva pozivima u rodni grad, na mjesto u kojem je i rođena njegova ljubav prema filmu. Točnije, kako je otkrio na druženju sa sugrađanima, to je prvo bila ljubav prema fotografiji.
-Još u osnovnoj školi zainteresirao sam se za fotografiju kroz tehničku kulturu i školsku fotosekciju. Kod kuće sam pronašao stari fotoaparat, snimao filmove i nosio ih na razvijanje. Jedan sam aparat čak i rastavio toliko temeljito da ga više nisam nije uspio sastaviti – otkrio je Gavran kroz smijeh.
Veliku ulogu u njegovom usavršavanju imala je, kaže, nastavnica i voditeljica Foto kluba Bjelovar Zlata Medak, uz koju je fotografija postala njegov prvi ozbiljniji oblik izražavanja.
-Dugo tada sam razmišljao samo kroz fotografiju. A onda mi je sinulo da fotografija može imati trajanje i da se to zove film – prisjetio se.
Tako je nastao njegov prvi uradak koji je naizgled krajnje jednostavan. No, nastao je tako što je njegov autor ponavljao statične kadrove i pokušavao montažom produžiti kretanje jedne obične čaše, učeći na taj način osnove filmskog jezika.
Školovanje u Zagrebu
Po završetku bjelovarske Gimnazije, završio je dizajn na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, a potom magistrirao režiju i film, i to smjer dokumentarnog filma, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. I danas, kaže, pameti trenutak kada je shvatio da želi snimati isključivo dokumentarne filmove. Bilo je to sredinom 2000-ih, kada je na jednoj radionici upoznao redatelja Igora Bezinovića koji je trebao nekoga tko će ustati u pet ujutro i uzeti kameru u ruke.
-Ja sam pristao na to. Snimali smo beskućnike po Zagrebu, skupljače boca i druge ljude sa socijalne margine. Jedan od tih dana posebno mi je ostao urezan u pamćenje. Nakon što smo proveli dan s beskućnikom, snimali prostor u kojem je taj čovjek spavao, taj betonski podrum, vratio sam se kući, legao u vlastiti krevet i sam sebe zapitao: što se ovo danas dogodilo, kako je ovo uopće moguće? Tu sam shvatio da mene više zanima stvarni život nego izmišljanje fiktivnih svjetova – rekao je.
Zanimljivo je da u početku nije planirao postati redatelj. Pokušao je upisati snimanje, ali nije prošao prijemni. Umjesto da odustane, zaključio je kako bi mu studij režije mogao pomoći da postane bolji snimatelj jer svaki pokret kamere, svaki rez i odluka što ostaje izvan kadra zapravo već jesu režijske odluke.
Zapaženi dokumentarci
Po završetku školovanja gotovo više i nije snimao tuđe filmove nego se sve snažnije okrenuo vlastitim projektima. I niti jedan od njih nije prošao nepaženo. Njegovi radovi često su autorski te otkrivaju kako njihova autora ne privlače priče koje se biraju zato što bi mogle biti ''dobra tema''. Kod autorskog dokumentarca proces je, objašnjava, gotovo obrnut.
-Češće se događa da tema pronađe autora nego da autor pronađe temu. Nešto te pogodi, nešto ti ostane nerazriješeno ili imaš snažnu potrebu o nečemu govoriti. Ako znaš da ćeš na filmu provesti tri, četiri ili pet godina, onda nećeš izabrati bilo što. Tema te mora stvarno zanimati – kaže Gavran.
Takav pristup dobro se vidi na njegovim najpoznatijim filmovima. Primjerice, u ''Jednoj od nas'' polazi od potresne priče o seksualnom zlostavljanju povezanom s njegovom generacijom iz srednje škole, ''Presuda'' na jedinstven način oslikava emocije građana prilikom iščekivanja presude hrvatskih generalima na sudu u Haagu. ''Vijesti iz Laayouna'' odvele su ga do Zapadne Sahare, kamo je putovao nekoliko puta, fasciniran činjenicom da je riječ o teritoriju i ljudima o kojima je u Hrvatskoj znao vrlo malo.
Redateljska moć
Upravo je odnos prema ljudima koje snima jedna od stvari o kojima Gavran najviše razmišlja. Dokumentarni film, kaže, nije neutralno ''bilježenje stvarnosti''. Redatelj bira kadar, trenutak u kojem uključuje kameru, trenutak u kojem je gasi, redoslijed scena, zvuk, glazbu i ono što će iz cijelog života protagonista na kraju gledatelj uopće vidjeti.
- Od tisuću dana nečijeg života gledatelju pokažeš pola sata. Ti odlučuješ kojih pola sata, iz kojeg kadra, kojim redoslijedom. To je velika moć, ali i ogromna odgovornost prema čovjeku koji ti je dao povjerenje – objasnio je.
Dodaje kako ga je njegov način razmišljanja i rada često vodio prema teškim temama pa je tijekom godina birao projekte koji su ga emocionalno iscrpljivali. Stoga je s vremenom počeo stvarati projekte koji nisu zahtijevali toliko emocionalnog angažmana, poput filmova za djecu ili pak serijala ''Dobra ekonomija'' koji se emitira na HTV-u, a kroz koji istražuje održive modele turizma, proizvodnje, mode, mobilnosti, hrane i drugih gospodarskih područja. Taj i brojni drugi zanimljivi projekti danas nastaju u sklopu njegove produkcijske kuće Pipser. Gavranovi filmovi možda se razlikuju po temama, protagonistima i tonu, ali svi imaju istu poveznicu. To je nastojanje da se gledatelju detaljnije pokaže ono uz što većina često samo prođe. I sve dok je Gavranove moći opažanja baš takvih detalja, za dobar dokumentarni film nema straha.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
POPULARNA KOMEDIJA
Smijeh stiže u Veliko Trojstvo: Danjgube izvode urnebesnu komediju ''Pusti selo neka priča''
najbolje amaterske komedije
U Bjelovaru počinje Komedija fest: nasmijat će vas družine iz Hrvatske, BiH i Slovenije
tradicija
"Zakijeva večer" zatvara Ljeto u dvorcu: Daruvar ponovno slavi svoje pjesnike
KINO KLUB
U Bjelovar stiže Đuro Gavran: U rodnom gradu predstavlja projekt koji je realizirao sa srednjoškolcima
×
![]()