Bjelovarski zatvorenici 'gutaju' krimiće: Jedan od najdražih romana im je 'Nemaš što izgubiti'
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Od Agathe Christie do Stephena Kinga i Lee Childa. Zatvorenici u bjelovarskom zatvoru slobodno vrijeme najradije „ubijaju“ – čitajući krimiće. Vidljivo je to iz statistike bibliobusne službe Narodne knjižnice „Petar Preradović“ koja zatvor redovito opskrbljuje knjigama. Sve do nedavno, bibliobus je ulazio u zatvorsko dvorište, a zatvorenici su mogli ući u njega i sami birati knjige s polica. No, nedavno su se pravila promijenila pa bjelovarski knjižničari svaka dva tjedna u zatvor dovezu veliku kutiju knjiga, izabranih u skladu s dosadašnjim preferencijama tamošnjih korisnika, a zatvorenici odabiru naslove u samom zatvoru.
- Više nismo u direktnom kontaktu kao ranije, no već otprilike znamo što bi ih moglo zanimati pa u skladu s tim biramo naslove za njih. Osim krimića, koji su najčešći izbor, vole pročitati i ljubiće, znanstvenu fantastiku, poeziju, knjige iz područja psihologije i astrologije, ali i slikovnice zbog povezivanja s djecom – priča nam Dražena Rajsz, voditeljica Bibliobusne službe Narodne knjižnice „Petar Preradović“.
Prolaze i lektire
Tako su, primjerice, među zatvorenicima hit romani popularne autorice povijesnih ljubavnih priča Jane Ashford „Brak s potpunim neznancem“, „Žeđ za pustolovinama“ i „Vojvodin nasljednik“, dok su od krimića najpopularniji romani „Nemaš što izgubiti“ i „61 sati“ Lee Childa te „Gospodin Mercedes“ Stephena Kinga. Na listi najtraženijih naslova su i „Izabrane pjesme“ Margaret Atwood, zatim razni priručnici za samopomoć, knjige o Isusu, ali i brojne lektire koje zatvorenici, po svemu sudeći, nisu imali priliku ili nisu stigli ranije pročitati, poput Šeoninih „Povjestica“ i Danteovog „Pakla“.
- Ranije smo u zatvor odlazili svaka dva tjedna, a korisnici su sami birali knjige. Svi su imali jednu, zajedničku zatvorsku iskaznicu jer smo poštivali njihovu privatnost. Godinama smo bili ondje redovni „gosti“ i nikad nije bilo nikakvih problema – kaže Rajsz.
A i bez stalnih odlazaka u zavor, Draženi Rajsz i vozaču bjelovarskog bibliobusa Igoru Ivekoviću posla ne nedostaje. Iako nacionalni standard previđa da svaki bibliobus u dva tjedna zastane na 22 stajališta, bjelovarski dvojac obiđe njih 50.
-Točnije, samih je stajališta 48, ali u neke škole, koje nastavu imaju u dvije smjene, odlazimo po dva puta. Najčešći korisnici su nam upravo djeca, a obilazimo škole u većem dijelu županije – od Zrinskog Topolovca, preko Nove Ploščiće pa sve do Ribnjačke – priča nam Rajsz.
Doživljaj za vrtićarce
Redovni su gosti i u samom Bjelovaru, točnije u vrtićima u kojima se dolazak bibliobusa uvijek čeka s velikim nestrpljenjem.
-Većina djece iz grada ima vlastite iskaznice za knjižnicu te dolaze na Dječji odjel sa svojim roditeljima. No, posuđivanje slikovnica u bibliobusu je drugačije iskustvo. Jako su sretni kad sami mogu ući unutra, pregledati i prelistati slikovnice te sami odabrati nešto za sebe – kaže naša sugovornica.
Dodaje kako mališani zaista čitaju, što je posebice došlo do izražaja tijekom korone kada su, zbog protupandemijskih mjera, odgojiteljice uzimale više slikovnica koje su djeca potom posuđivala iz vrtića.
- Bilo je djece koja bi u dva tjedna pročitala nekoliko slikovnica. „Pročitati“ ne znači kod svih doslovno pročitati. Mnogi od njih samo gledaju ilustracije i sami pričaju svoju priču. Imaju jako razvijenu maštu, u što sam se uvjerila tijekom provedbe projekta „Teta, pročitaj i moju“ u sklopu kojega bih djeci u bibliobusu čitala priče. Nakon toga bismo obavezno razgovarali o priči i zaista me oduševio načina koji oni razmišljaju i doživljavaju neke stvari – kaže Rajsz.
Upravo zbog takvih trenutaka, kaže, voli svoj posao koji fizički nije nimalo lagan. Svakoga jutra prije polaska na teren novu građu u bibliobus nose iz skladišta na Radićevom trgu, a do svojih malenih korisnika putuju po svim vremenskim uvjetima. Na odredišta stižu bez obzira na to sija li vani sunce ili pada snijeg.
Razne anegdote
- Nije nam uvijek lako, no isplati se zbog te djece, zbog naših budućih velikih korisnika – kaže Rajsz.
A bude s mališanima i raznih smiješnih situacija kojima se Dražena i Igor često smiju na kraju radnog dana.
- Baš neki dan jedan me školarac, nakon što sam ga pitala za ime, u čudu pogledao i uskliknuo – Pa opet nisi upamtila kako se zovem! Objasnila sam mu da imam 1500 korisnika i da ne mogu sve upamtiti, ali sam ga i pitala zna li on kako se ja zovem. Kao iz topa je ispalio – Draganićka! – smije se naša sugovornica.
Bjelovarska knjižnica, inače, ima dugu bibliobusnu tradiciju. Prva knjižnica na kotačima u Bjelovaru je zaživjela još 1972. godine. U ono vrijeme bio je to biblio-kombi koji je za cilj imao prosvjetljivanje radničke klase pa je obilazio lokalna poduzeća, ali i selo, a u kombiju je postojala čak i igraonica za djecu. Služba se s godinama razvijala pa danas njezini korisnici mogu birati među više od 18 tisuća naslova. Prošle godine „umirovljen“ je stari bibliobus, koji je na terenu proveo 20 godina. Knjižničarka Dražena i vozač Igor danas tako u novom, modernom vozilu putuju do svojih knjigoljubaca za koje je svaki njihov dolazak ravan malom prazniku.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!