ŽIVOTNI PROJEKT Kako je lokalni poduzetnik spasio Hotel Picok od stečaja: "Tek smo na pola puta"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Da su upornost, volja i ljubav prema onome što radiš, ključni faktori za uspjeh, dokazuje i priča oko ponovnog procvata Hotela Picok u Đurđevcu. Iako prije nekoliko godina ovo rustikalno zdanje u srcu grada nije imalo svijetlu budućnost, situacija se drastično promijenila, na sreću Podravaca, ali i onih koji na svom proputovanju zastanu u ovom mirnom, pitoresknom gradiću koji se nalazi na tromeđi Podravine, Bilogore i Slavonije.
Najveće zasluge, složit će se mnogi Đurđevčani, ima upravo sadašnji direktor Danijel Dugina. Kada se nitko nije htio uhvatiti ovog vrućeg krumpira, te kada je hotelu prijetio stečaj, Danijel je podmetnuo svoja leđa, znanje, vlastita sredstva i krenuo putem na kojem je i danas. Putem spašavanja, ali i procvata hotela koji posluje više od 40 godina.
Danijele, koliko dugo ste na čelu hotela i kako je Vaša priča zapravo počela?
Ja sam lokalni, domaći dečko, rodom iz obližnjeg Ferdinandovca. Poduzetnik sam 20 godina, imam svoje knjigovodstvo, a taj posao radili smo skupa supruga i ja, koja je ujedno brinula i o djeci i domaćinstvu. Uvijek smo gledali raditi nešto novo, drugačije, inovativno pa je zadnju godinu prije covida, 2019., ona izrazila želju krenuti u novi izazov – kozmetički salon za uređenje noktiju. Potom nam se pružila prilika da obiteljski uzmemo u najam noćni klub u sklopu hotela, a ubrzo i cijeli wellness jer se hotel u to vrijeme restrukturirao. I tako se sve zakotrljalo…
Tada je nažalost, došla i pandemija koronavirusa. Kako se to odrazilo na Vaše poslove i planove?
Bilo je teško. Moj kapital koji je poštenim radom stvaran godinama, a koji sam uložio u wellness, bio je direktno ugrožen. Tako da smo preko noći morali odlučiti hoćemo li ga prekrižiti ili ga idemo probati spasiti. I to na način da uđem u hotel kao menadžer i da krenem u njegovo spašavanje od stečaja. I tako sve kreće. Dodatno sam se školovao u turističkom smjeru i preuzeo vođenje hotela, dok je supruga usavršila kozmetičke usluge. Iako smo se u međuvremenu rastali, i dalje smo u sjajnim poslovnim odnosima, ona i dalje vodi wellness.
Kada od menadžera postajete direktor? Kako se i kada to dogodilo?
Pružila mi se prilika da u jednom trenutku 2021. godine u hotel uđem kao poslovni partner. To je potrajalo otprilike godinu dana nakon čega postajem vlasnik 50 posto hotela, odnosno operativni direktor. U priči smo dvojica direktora, odnosno dvojica vlasnika hotela. Gospodin Rudolf Radiković koji je sagradio toplice Sveti Martin na Muri, danas je moj savjetnik. On je 2012. preuzeo Hotel Picok. U cijeloj ovoj priči veliki faktor je sreća. Otvoreno to priznajem. Ja sam vizionar, sanjar, ali imam hrabrost za djelovanje.
Kako vidite Hotel Picok u budućnosti?
Vidim ga kao jedan resort. To je cilj koji je zacrtan i koji sam htio realizirati kroz pet godina. Sada vidim da će mi trebati ipak više vremena, no za 10 godina siguran sam da ću uspjeti. U ovom periodu otkako sam ovdje, stvarao sam svoj tim ljudi. Moja zamjenica je Marina Sabolović, osoba koju sam zatekao ovdje kada sam došao. Ona je u hotelu 17 godina i puno mi je pomogla jer je znala kako sve funkcionira. S druge strane, pomoglo mi je i iskustvo koje imam zahvaljujući znanju oko financija i knjigovodstva. To mi je bila velika prednost. Nakon preuzimanja, nije bilo radnog vremena. Radilo se cijeli dan. Od 8 do 20 sati. Danas je situacija znatno lakša.
Koliko trenutno hotel zapošljava ljudi, a koliko ih je bilo ranije?
Kada sam preuzeo vođenje, bilo ih je 22-oje. Danas nas je 43-oje.
Hotel posluje 44 godine i nikada nije bio zatvoren. Svašta je preživio. Promjene vlasnika, predstečajeve, stečajeve, porezne nagodbe… Ja ga smatram institucijom, on mora biti tu gdje je. Najveći je ovoga tipa u ovom dijelu zemlje. Ima četiri zvjezdice, 84 smještajne jedinice plus šest radničkih soba, ogroman wellness, teretanu, noćni bar, pivnicu, svadbenu, kongresnu salu, te dvije sale za sastanke. Imamo i dnevni restoran s pivnicom.
Hotel je poznat i po sportskim pripremama...
To sam naslijedio. No, to su zasluge gospodina Radikovića. U zadnjih nekoliko godina zaista nam dolazi impresivan broj sportaša. Surađujemo i s RK Podravka Vegetom pa kada god imaju prvenstva, svi rukometaši koji im dolaze, spavaju kod nas.
Imate li problema s radnom snagom?
Velikih! Zadnjih par godina došlo je do toga da naši Europljani idu dalje na sjever, a one zemlje smještene niže dolje, dižu se prema nama. Hrvatski zakoni su jako restriktivni i imamo velikih problema s uvozom radne snage i našom birokracijom. Radnika je nemoguće dobiti. Ako ga zatražimo preko neke od agencija, treba proći barem šest mjeseci da ga uistinu dobijemo što je nama neprihvatljivo. S tim da imaš podmirene sve obveze. Mi kao veliki hotel s velikim mjesečnim prihodima i izdacima, imamo i veliki PDV. Stoga je nemoguće imati porezne obveze na vrijeme podmirene. Obično su to zaostaci od mjesec ili dva što nas koči u svemu ostalome. Ne gleda se poduzetnik.
Hotel je bio jako zadužen kada ste ga preuzeli, kako ste to riješili?
Nisam ga mogao kupiti na novu, rasterećenu tvrtku već sam morao preuzeti vlasništvo u staroj tvrtci, zajedno s dugovima, Trebalo mi je godinu i pol da sve to počistim. U suradnji s drugim direktorom koji je savjetnik pa ima određenog iskustva, uspjeli smo refinancirati sve kreditne obveze. Sada smo konačno prodisali. Moramo još stvoriti određenu likvidnost, što vjerujem da će biti do kraja godine. Sve dosad bilo je preživljavanje, nije bilo mjesta za razvijanje ideja i vizija. Sada krećemo u razvoj. Zadnjih godinu i pol imamo i marketinškog stručnjaka iz Zagreba koji nam pomaže preko svoje agencije promovirati hotel i progurati ga na tržište.
Kakvu točno viziju imate? Što znači resort? U kojem pravcu želite hotel razvijati?
Hotel zaslužuje puno više od ovoga sada. Novu uslugu nazvali smo Wedding & event resort. Vizija je da iza hotela postavljamo veliki šator za vjenčanja čime proširujemo uslugu. Ove godine smo prvi put u tom šatoru organizirali i veliki koncert Hanke Paldim i Duška Kuliša. Na jedan potpuno nebitan datum u svibnju u Đurđevcu je bilo 1350 ljudi. To nam je bio dodatni vjetar u leđa da razvijamo nove projekte. Nedavno smo tako organizirali Family day, odnosno otvorena vrata s hrpom aktivnosti za obitelji s djecom. Uglavnom, cilj je da godišnje organiziramo najmanje dva takva velika koncerta. Na početku sezone i opet na kraju, u listopadu. Ove godine želja nam je da dođe Mladen Grdović, Halid Bešlić, i netko od sličnih izvođača. Takve smo struke da slušamo naše goste.
Kakvu suradnju imate s gradskom vlašću i turističkom zajednicom?
Imamo stvarno dobru suradnju. Jedan od razloga je možda što sam lokalni dečki pa sam dobro prihvaćen od lokalnih ljudi. Prije 15 godina bio sam i u politici. To mi je bila odskočna daska da upoznam ljude, ali i da drugi mene upoznaju. Ove godine smo bili jedan od zlatnih, generalnih sponzora Picokijade, najveće kulturne i zabavne đurđevačke manifestacije. S turističkom zajednicom jako lijepo surađujemo. Trebamo jedni druge i to dobro funkcionira.
Kakva je suradnja s lokalnim proizvođačima?
Od domaćih proizvođača uzimamo sireve, vina i sve ono što imaju u ponudi. Kada sam došao, izvrsnu Kutjevačku graševinu zamijenio sam domaćim, vrhunskim „Vinom z peskov“ Vinarije Matočec. Imamo i mi svoje jako dobre vinare i šteta je da više ljudi ne dozna za njih.
Nakon posjeta, što kažu Vaši gosti? Čime su najviše zadovoljni?
Najviše cijene domaći štih i gostoprimstvo. Kažu da se tu osjećaju kao doma što je nama najveće priznanje. Nismo, kažu nam, hladni i strogo poslovni. Već ih očara ta domaća atmosfera koja se kod nas baš osjeti.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!