Zdenko Lipovski: "Djedica sam od 1964! Jedino nisam bio 1991., ranili me baš na Badnjak"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Čarolija je to, složit će se svi.
Djed Božićnjak, u nekim vremenima poznat i kao Djeda Mraz, silazi obično kroz dimnjak s naramkom punim darova. Tu su igračke, slatkiši, sve što malenom dječjem srcu treba da zatitra.
Život posvećen uveseljavanju drugih
Mi "veliki" često mislimo da znamo sve. Znamo mi tako da u čizmice na Svetog Nikolu djeci mi ostavljamo poklone, znamo da Krampus služi kako bi disciplinirao one "malo neposlušne". Znamo, jednako, da djedica predstavlja sve ono što volimo. Djedica je, naime, stvaran.
Trudi se, radi, njegov se život svodi na to da upoznaje i voli ljude.
On je Zdenko Lipovski. Čovjek je to koji je život posvetio uveseljavanju drugih, a Daruvar je to prepoznao. Lipovski je tako ove godine proglašen dobitnikom nagrade Grada Daruvara za životno djelo.
- Djed sam bio prije šezdeset godina. Prvi puta. Radio sam u daruvarskoj tiskari. Prišla mi je tada gospođa, rekla je da bih ja mogao biti dobar Djed Mraz. Vera, zvali smo je Seka... Nije mi ništa bilo jasno. Ona je htjela da ja budem Djed Mraz. Ali kako, pa nemam ni odijelo!? Ipak sam pristao - prisjeća se Lipovski. Sjeća se da su ga djeca zaposlenika itekako voljela. Uvijek se rado družio s njima, pričao im je priče i izrađivao posebne igračke.
Imao je tremu. Nije bilo lako izaći pred djecu.
- Da, Djed Mraz treba imati trbuščić. A ja sam imao sreću da sam već tada, sa 17 godina, imao trbuh dostojan Djeda Mraza - smije se.
Djeca su ga uvijek voljela
Kada ga susretnete u njegovoj kući u Daruvaru, Lipovski je istinski Djed Mraz. Nije to samo "trbuščić", već i "ho-ho-ho", onaj smijeh Djeda Božićnjaka koji nam svima predstavlja Božić. Zdenko se smije baš onako kako bi se Djedica trebao smijati. Srčano.
- Djeca su me uvijek voljela. Bilo je tako od početka. Nije bilo lako. Mislio sam, ma što će to meni. Rekli su mi; "Moraš. Ti ćeš biti Djeda Mraz!". Prihvatio sam to - kaže.
Shvatio je tada da Djed Božićnjak mora imati valjano odijelo.
- A ja to nisam imao! Nisam znao što ću. Prvi puta imao sam neko neobično odijelo od sakoa i crvenog balona sa zlatnim ukrasima. Napravili su mi umjetnu bradu od vate. Tada, na Badnjak 1964, pomoćnik mi je bio Antun Bukač. Nismo imali ni pravo zvono. Na Badnjak, kada sam trebao izaći pred djecu, on je zazvonio sa "vekericom", a ja sam izašao u tom odijelu. Kad se upalilo svjetlo, uopće nisam znao što radim. Obuzela me trema... - prisjeća se najpoznatiji daruvarski Djed Božićnjak.
Priznaje da je tada bio u šoku.
Odijelo iz Amerike
- Oni su se bojali moje pojave, ali ja sam se bojao više nego djeca. Nisam znao što ih pitati pa sam ih ispitivao jesu li dobri u školi. Antun mi je dodavao darove iz vreće. Bilo je tu djece od tri do jedanaest godina, a na svakom daru pisalo je njihovo ime - kazuje nam Zdenko Lipovski.
Uvijek se sa osmijehom sjeća tih dana koji će, kaže, obilježiti njegov život. Jer, već iduće godine angažirao ga je Grad Daruvar. Sada je morao biti Djedica na dva mjesta, u tiskari ali i na gradskom trgu. Susjed Robert Hradec predložio je tada da mu se sašije pristojno odijelo Djeda Mraza. Tu se uključila njegova šogorica Zlata Kaplan koja je živjela u Sjedinjenim Američkim Državama.
- Na moj rođendan 19. srpnja poklonila mi je originalno odijelo Djeda Mraza iz SAD-a. Pao sam u nesvijest! Došla je i rekla da ga moram probati. Vani je bilo jako vruće, a ja u tom odijelu... Svejedno, izdržao sam. Kad su me vidjeli rekli su da mi stoji kao saliveno. I tako je sve, zapravo, počelo - kazuje Lipovski.
Kasnije više nije bilo kraja, zvali su ga sa svih strana.
Bio i na traktoru
- Htjeli su da budem Djed Božićnjak u Dalitu, u Darkomu, pa u Dežanovcu... Ma, meni ništa nije bilo teško. U jednoj večeri, na Badnjak, sve sam stigao obići! Počeli bi u 17 sati, a kad završimo - završimo. Kao pravi Djed Božićnjak! - smije se Zdenko Lipovski.
Sjeća se kako su ga jedne godine angažirali i daruvarski vatrogasci.
- Vozio je traktor, a ja na prikolici u sjedalici! To je bilo baš zabavno - smije se.
Pitamo ga što djeca kažu na pitanje jesu li dobra?
- Ma svi kažu da su dobri! U "karijeri" mi je samo jedan dječak rekao da nije bio dobar. Pitam ja njega, pa što si napravio? Kaže da je nemiran. Ja mu odgovorim da će onda sigurno, kad odraste, biti Djed Mraz, jer baš sam takav i ja bio - kaže.
Prisjeća se tako svog "nemirnog" djetinjstva.
- Otac mi je uvijek govorio da je za mene najbolje da budem klaun, ha, ha, ha! - kazuje Zdenko Lipovski.
No, umjesto klauna, odabrao je nešto teži put. Tako je već sa 16 godina otišao u Zagreb gdje je živio u Učeničkom domu. Kad se vratio, postao je daruvarski Djed Božićnjak. I to je svaki puta, svake godine, bez iznimke.
"Nekad bi se davalo manje"
- Sada imam dvije unučice, stare su 27 i 25 godina. Kada su bile malene i njima sam bio Djed Mraz - kaže Lipovski.
Znao je, govori nam, na Badnjak podijeliti i više od 1200 darova.
Bile su to čokoladice, možda neke malene igračke, ništa posebno.
Djeca su se, priznaje, pomalo promijenila. Ili su za to krivi sami roditelji?
- Nekada djeca nisu htjela ništa posebno. Primjećujem da su danas darovi mnogo raskošniji i skuplji. Nekad bi se dobilo malo slatkišta, nešto sitno i svi su bili zadovoljni - govori Lipovski o Božiću u prošlosti.
Vraćamo se i u sumorne ratne dane koje je Zdenko itekako osjetio. Kao stožerni narednik bio je, naime, zapovjednik protuzračne obrane Daruvara. U brdima je, 1991., stradao od protutenkovske mine. Bilo je to, kao što život već zna napraviti, ironično. Baš na Badnjak.
Bio je to istovremeno jedini Badnjak u kojem on nije bio daruvarski Djed Božićnjak. I vjerujemo da će to biti još godinama. Jer, uz njega i njegov "ho-ho-ho" odrasla su brojna djeca.
- Sada mi dolaze neki sa svojim klincima, a ja sam ih držao na koljenu - smije se.
Bio je Zdenko i Uskrsni zeko.
Djeca ga obožavaju
- Opet je za sve kriva šogorica. Nabavila mi je odjeću i ja sam pristao. E, sad počinje ta tužna pjesma Zeko i potočić. A ja sam je uvijek izmijenio, ja bih rekao da je zeko preskočio potočić pa nam svima donio darove! - objašnjava.
Zbog tog pozitivnog stava djeca ga naprosto obožavaju.
- Ima jedna djevojčica koja ga je stalno htjela odvući kući - smije se Zdenkova supruga Olga, daruvarska "Baka Mraz".
Ove je godine Zdenko propustio biti "zeko". Zdravlje mu je malo "zaštekalo". Ali, kaže nam kako nema nikakve brige. Opet će biti Djed Božićnjak, šezdesetu godinu zaredom ako ne računamo onu nesretnu ratnu, kada je ranjen. Dok napuštamo njegov dom u Daruvaru kroz smijeh nam dobacuje još jednu anegdotu.
- Vidite ovaj balkon!? E, tu ja kroz prosinac stojim u "uniformi" Djedice i svima dobacujem dobro jutro i sretan Boži!. Prvo im je bilo malo čudno, ali navikli su se. Čak me i Mirko Fodor iz "Dobro jutro, Hrvatska" došao snimati. Vidimo se za Božić! - smije se Lipovski.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!