Vlasnica doma Ana Ivandekić lažno prozvana da je uzela nekretninu Pahokijevoj majci
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
U moru informacija koje su preplavile medije nakon krvavog pohoda Krešimira Pahokija u Domu za starije i nemoćne Vianey, pojavile su se i neke neprovjerene koje su plasirali pojedini nacionalni mediji, a potom bez ikakve provjere prenijeli i neki lokalni.
Mi ih nismo objavili jer su netočne i štetne, ali je red da se takve "informacije" označe pravim imenom - dezinformacijama jer je ovdje riječ o žrtvi koja je neosnovano prozvana i time postala dvostruka žrtva. Jasno je, naravno, da u ovakvim ekstremnim situacijama uvijek dođe i do kakofonije informacija, ali kada se nekoga odluči direktno javno prozvati, red bi bio napraviti elementarnu provjeru točnosti saznanja.
Lažna informacija
Naime, "informacija" da je povod za krvavi pohod Krešimira Pahokija bio njegov sukob s majkom jer je ona, navodno, svoju imovinu prepisala na vlasnicu doma Anu Ivandekić je - lažna.
Navodni razlog, pisali su pojedini mediji dalje, bila je mirovina Pahokijeve majke koja nije bila dostatna za podmirivanje svih troškova smještaja te je, pisali su, zbog toga vlasništvo nad svojom nekretninom prebacila na vlasnicu doma.
Međutim, nije. A i da je htjela, ne bi mogla to napraviti.
Ta se informacija mogla provjeriti čak i bez telefonskih poziva, u svega nekoliko klikova: uvidom u katastarske uloške koji su svima dostupni na internetu na web stranici Uređena zemlja. Ali to nitko iz nacionalnih i nekih lokalnih medija - koji su tu informaciju objavili - nisu napravili.
Naime, iz ZK uloška vidljivo je da pokojna Pahokijeva majka čak nije bila ni jedina vlasnica nego suvlasnica. Dakle, vlasnici po jedne polovice čestice ukupne površine 4836 četvornih metara su pokojna Anka Papp te gospođa koja živi u Kanadi čije ime za ovu priču nije bitno. Da je udio pokojne Pahokijeve majke prebačen na vlasnicu doma, onda bi u rubrici "Suvlasnički dio" stajalo ime vlasnice doma, a ne, kao što piše, ime pokojne Pahokijeve majke.
Zakon je jasan
Postoji još jedna bitna stavka koja potpuno ruši bilo kakvu priču o "darovanju nekretnine vlasnici doma".
Naime, vlasnicima domova zabranjeno je stjecati nekretnine svojih štićenika, a isto je zabranjeno i njihovoj široj obitelji. Čak da netko i napravi takav ugovor, sud bi ga proglasio ništetnim jer bi bio protuzakonit.
Naime, Zakon o socijalnoj skrbi u svojim odredbama izričito propisuje da pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi ne smije s korisnikom kojem pruža socijalnu uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika.
Zakonske odredbe idu i dalje pa propisuju da čak i bračni ili izvanbračni drug, životni ili neformalni životni partner te srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva s vlasnikom doma ne smije s korisnikom kojem vlasnik doma pruža socijalnu uslugu, sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika.
Pismena izjava
Zakonske odredbe čak propisuju i da fizička osoba koja je zaposlena kao radnik u domu, njegov bračni drug ili izvanbračni partner, životni partner ili neformalni životni partner ili srodnik u ravnoj liniji ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva ne smije s korisnikom sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju nekretnine korisnika.
Također postoji i dodatna zaštita od ovakvih djela pa upravni odjeli prilikom predaje potrebnih dokumenata za osnivanje obiteljskog doma između ostalog traže pismenu izjavu vlasnika doma da neće s korisnicima koji će biti smješteni kod njega u dom sklapati ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
Dakle, Zakon o socijalnoj skrbi izričito zabranjuje mogućnost sklapanja ugovora kojim bi korisnik Doma (a tu spada i Ugovor o darovanju) svoju nekretninu prebacio na vlasnika doma, njegovog bračnog ili izvanbračnog partnera, srodnika u ravnoj i pobočnoj liniji. Čak ni radnici Doma ne smiju s korisnikom zaključiti ugovor kojim bi nekretnina prešla u njihovo vlasništvo.
Založno pravo
U gore spomenutom ZK ulošku također stoji zabilježba od 27. lipnja 1995. koja kaže: "Na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Daruvaru od 8. lipnja 1995. br. I.202/95. na suvl. dijelu Papp Ankice zabilježeno je pravo potraživanja za korist: Republičkog fonda socijalne zaštite-Podružnica Daruvar-Centar za socijalni rad."
Nadalje, sredinom listopada 2015. unesena je založno pravo za iznos od 41.388,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 21.337,15 kuna te trošak postupka u iznosu od 1.000,00 kuna za korist: Republika Hrvatska - Ministarstvo financija."
Dakle, čestica na kojoj se nalazi kuća u polovičnom vlasništvu dvije osobe od kojih je jedna sada pokojna, 2015. godine, dakle prije gotovo devet godina, doneseno je i rješenje o založnom pravu zbog kreditnog duga.
Vlasnica doma Ana Ivandekić, koja je u napadu lakše ranjena i još uvijek je pod sedativima zbog šoka, a s plasiranjem ovakvih lažnih i nikad provjerenih informacija stavljena je u još jednu stresnu situaciju s kojom ona nema nikakve veze.
Dvostruki šok
Tako je vlasnica doma Ana Ivandekić, na žalost, postala dvostruka žrtva. Prvi put kada je u njezin dom ušao Krešimir Pahoki i započeo krvavi pohod kojeg je ona igrom slučaja preživjela (lakše je ranjena), a drugi put kada su u javnost otišla neprovjerena informaciju da je Ana Ivandekić svojoj korisnici uzela nekretninu.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!