Fotografija: Zdrav način života, Danicu čini sretnijom i daje joj potrebnu energije/Foto: Martina Čapo
Galerija
Zdrav način života, Danicu čini sretnijom i daje joj potrebnu energije/Foto: Martina Čapo

Višegodišnja borba Bjelovarčanke (68): "Redovni pregled kod ginekologa spasio mi je život"

Nakon karcinoma, Danica se borila s teškom depresijom, sa zapetljajem crijeva, bruhom i priraslicama na crijevima... Borba je trajala godinama, no danas je zdrava žena, zahvalna na svemu što ima



BJELOVAR – Da smo ju kojim slučajem prije 12 godina pitali da nam bude sugovornica o temi koju, uoči Nacionalnog dana borbe protiv raka vrata maternice donosimo, Danica Balenović iz Bjelovara zasigurno bi nas odbila.

-Bila sam toliko loše da nisam htjela vidjeti nikoga od svojih prijatelja. I kćerke sam gnjavila zašto mi uopće dolaze u posjete. Imala sam ogroman sram jer je moja dijagnoza bila rak vrata maternice. Mislila sam da se takvo što meni nikada neće dogoditi“, ovim je riječima svoju životnu priču započela Danica Balenović (68), Bjelovarčanka koja je svoj križ iznijela hrabro i koja je danas zdrava žena.

Iznanadna dijagnoza

Kako nam na samome početku razgovora otkriva, bila je to najteža stvar s kojom se u svojem životu suočila, a koja je došla iznenada, bez ikakvog upozorenja i bez prilike da se čovjek sabere i prihvati ono što ga tek čeka…

Nakon višegodišnje borbe, Danica je danas sretna i zdrava žena/Foto: Martina Čapo
Nakon višegodišnje borbe, Danica je danas sretna i zdrava žena/Foto: Martina Čapo

-Sasvim slučajno sam otišla ginekologu Nikoli Galkowskom na redovan pregled. Načula sam za jednu ženu koja je na pregledu otkrila da ima karcinom i to mi je bio poticaj da provjerim svoje zdravlje. Nisam godinu dana bila na kontroli i shvatila sam da mi je vrijeme da odem. Liječnik me pregledao i kazao da je sve u redu te da će se javiti kada stigne nalaz PAPA-a testa. Tada sam imala 54 godine i uopće nisam razmišljala negativno. No, nakon samo tri dana zvala me medicinska sestra i rekla da se odmah javim liječničku, prisjeća se Danica tih teških dana.

Iako, kako nam kaže, niti tada nije pomišljala na najgore jer se naprosto osjećala dobro, bez ikakvih tegoba koji bi naslućivali da nešto s njom nije u redu.

-Kada mi je liječnik rekao da sjednem i da nema ugodnu vijest, po prvi puta sam se zabrinula. Kazao je otvoreno kako imam CIN 3, početak karcinoma, ali i kako će sve biti u redu jer će se odmah krenuti s liječenjem. Budući da je Galkowski u zagrebačkoj bolnici gdje je također radio, imao popunjen raspored za operacije, preporučio mi je drugog liječnika i sve je nekako išlo vrlo brzo. Najprije sam išla na kraći zahvat prilikom kojeg mi je uzet uzorak s ranice na grliću maternice, a svega tjedan dana nakon toga javila sam se u bolnicu za operaciju, prisjeća se Danica koja je veoma zahvalna svom bjelovarskom liječniku što ju je savjetovao i pomagao joj. Kako kaže, to je divan liječnik koji je svoj posao obavio s velikom dozom empatije i profesionalnosti.

Stanje šoka

-Bila sam zapravo u stanju šoka. Nekako sva smotana. Do te mjere da sam jedva znala izaći van iz ordinacije. Tu strašnu dijagnozu najprije sam podijelila sa svojom djecom. Imam dvije kćeri koje su se kao i ja sama, veoma šokirale kada su čule što me snašlo. Tim više što nisam ništa loše osjećala, kaže Danica i nastavlja svoju priču oko daljnjeg liječenja.

Na operaciji je vrlo brzo završila, za svega 15 dana, jer su joj rekli kako zbog agresivnosti raka i brzog širenja, nema odgađanja i čekanja.

-Na prvoj operaciji su izrezali cijelu tu ranicu i ponovno sve poslali na analizu. Nalaz je stigao nakon 15 dana nakon čega sam razgovarala s liječnikom koji me operirao. Sve mi je detaljno pojasnio i rekao da imam tri opcije s obzirom na zloćudni tumor. Prva je bila da se posavjetujem s još nekim drugim liječnikom u drugoj zdravstvenoj ustanovi, druga opcija je bila zračenje, a treća opcija operacija kojom bi se izvadili svi ženski reproduktivni organi, čime bi se preveniralo da se bolest nastavi širiti. Poslušala sam ga i potom upitala što bi mi on posavjetovao. Kazao je otvoreno da preporuča operaciju jer je to najsigurnija opcija. Poslušala sam ga bez previše razmišljanja, prisjeća se Danica koja je imala potpuno povjerenje u liječnika. Već za tjedan dana ponovno je bila na operacijskom stolu.

Operacija je trajala punih šest sati, a kao podsjetnik na to, Danica ima rez preko cijelog trbuha. Izvađeni su joj maternica i jajnici, a oporavak je bio priča sama za sebe. Iako nije osjećala nikakve bolove i fizički je prilično brzo stala na svoje noge, Danicu su nedugo nakon operacije snašle druge brige…

Depresija ušetela u njezin život

-Mirovala sam i bila sama, zatvorena u kuću. Kćeri su mi pomagale oko svega kada bi došle s posla, no psihički nisam bila dobro. Pala sam u tešku depresiju, bilo me sram uopće izaći na ulicu jer sam uvijek mislila da se meni takva bolest ne može dogoditi, priznaje nam Danica čija majka i suprug su, da situacija bude još teža, preminuli upravo od karcinoma.

-Ja sam, zajedno s njima, proživljavala tu agoniju, dobro se sjećam što su sve prošli i kakva je to bila muka. Mama je dvije godine bolovala, imala je karcinom u kostima, dok je muž imao karcinom pluća. On je godinu dana bio bolestan, prisjeća se Danica koja danas, sve što je prošla gleda kao svoj križ koji joj je dan i kojeg je ona, na kraju uspješno, iznijela.

-Punih godinu dana mi je bilo potrebno da se izliječim. Jednostavno nisam mogla s nikime razgovarati o svemu što se meni dogodilo, samo sam plakala. Kad su kćeri vidjele da tonem sve dublje, dogovorile su mi razgovor kod psihijatra. I tu sam burno reagirala, rekla sam im da nisam luda i da mi ne treba to. Iako sam zbog njih otišla na razgovor, nisam htjela piti terapiju koja mi je bila propisana. Bojala sam se nuspojava, debljine i svega onoga što sam pročitala o lijekovima. No, kada sam došla na kontrolu i to priznala liječnici, ona mi je održala bukvicu koja me ipak osvijestila. Rekla je da ne dolazim više dok ne popijem lijekove koju su mi neophodni i pitala me otvoreno želim li završiti na odjelu. Pojasnila mi je da se moram izliječiti od depresije, a da to mogu isključivo uz lijekove. To me nekako valjda probudilo i naposljetku sam, srećom, poslušala liječnicu, kaže nam Danica koja se u narednim mjesecima počela oporavljati, dobro jesti, izlaziti na ulicu, u crkvu koja joj je oduvijek utočište, no s ljudima još neko duže vrijeme nije mogla razgovarati o svojoj bolesti.

Nove dvije operacije

Tek nakon nekoliko godina počela se otvarati. Tada je shvatila da sve ide na bolje. No, njezin križ još nije tu bio završen. Danica je ponovno završila na operacijskom stolu i to dva puta. U tri godine bio je to treći zahvat posred trbuha, treća anestezija, treći oporavak.

-Šest mjeseci nakon operacije pozlilo mi je, počela sam povraćati i trbuh mi se strahovito napuhnuo. Stigla sam na odjel kirurgije po preporuci svoje liječnice, a ultrazvuk je pokazao zapetljaj crijeva na dva mjesta. Naime, kako su mi pojasnili, nakon velike operacije u Zagrebu kojom su mi izvađeni jajnici i maternica, crijeva nisu dobro vraćena na mjesto te su se ona zapetljala, što je moglo završiti kobno po mene. Srećom, liječnici su to riješili operacijom, no oporavak i tjedan dana u šok sobi bili su mi jako teški. Taj tjedan mi je bio gori nego kada sam operirala karcinom, priznaje Danica koja danima ništa nije smjela jesti. Mjesec dana, dok su se crijeva oporavljala, jela je samo kašastu i miksanu hranu.

Budući da je teško podnosila anesteziju, te je nakon buđenja poslije svojih operacija često i obilno povraćala i napinjala se, Danica je „zaradila“ i bruh. Znala je da i to mora riješiti operativnim putem, makar joj se nimalo lako nije bilo odlučiti za taj korak.

-Nakon oporavka od operacije crijeva, odlučila sam stisnuti zube i riješiti bruh koji sam imala već dugo. Liječnik mi je rekao da to nije teška operacija i da se uistinu nemam razloga bojati, predviđao je da će ta operacija potrajati tek sat i pol vremena. No, tada nije niti slutio kako će se sve zakomplicirati, priča Danica koja je umjesto sat i pol, ovoga puta na operacijskom stolu ležala četiri sata.

Kušnja koja ju je ojačala

Naime, nakon što ju je kirurg otvorio i sanirao bruh, otkrio je priraslice na crijevima te zbog njih više nije mogao crijeva vratiti u utrobu. Morao je Danicu po treći put rezati posred trbuha te redom riješiti priraslice, koje su najvjerojatnije nastale kao posljedica operacije crijeva.

Nakon saznanja da ima karcinoma, te nakon liječenja koje je odmah uslijedilo, Danica se najprije borila s teškom depresijom. Zatim sa zapetljajem crijeva i hitnom operacijom zbog toga, potom bruhom i slučajno otkrivenim priraslicama na crijevima koje je trebalo sanirati.

-Da nije bilo karcinoma, vjerojatno me ništa od ovoga ne bi snašlo. Godinama sam se borila, no pronašla sam snagu. Svašta mi je Bog stavio na leđa, no pomagao mi je u tom mojem trpljenju. Moj slučaj zapravo je jedno veliko svjedočanstvo i dokaz kako se svaka kušnja može preživjeti, sretna je danas Danica koja bi svima poručila da redovito posjećuju liječnike i da pokušaju prevenirati zloćudne bolesti.

Zdrav način života, Danicu čini sretnijom i daje joj potrebnu energije/Foto: Martina Čapo
Zdrav način života, Danicu čini sretnijom i daje joj potrebnu energije/Foto: Martina Čapo

-Meni je slučajni odlazak liječniku spasio život. Da sam čekala, odgađala i zanemarila posjet ginekologu, danas me ne bi bilo, svjesna je Danica opasnosti u kojoj je bila.

Zdrav način života i razmišljanja

Danas se trudi živjeti što zdravije tako da se puno kreće, čita, ide u crkvu i čini ono što ju veseli.

-Jako je važno zdravo se hraniti. Tim više što imam 30 posto začepljene krvne žile i što pijem i za to lijekove. Od moždanog udara umrli su mi baka, djed i tata, svi s tatine strane. Otkako pazim na sebe, jedem više voća, povrća i orašastih plodova te se više krećem, jako se dobro osjećam. Imam više energije i zadovoljnija sam. A to je najmanje što možemo učiniti za sebe, zaključuje svoju priču Danica koja će sutra, povodom Nacionalnog dana borbe protiv raka vrata maternice posjetiti štand Lige protiv raka Bjelovarsko – bilogorske županije koji će na Gradskoj tržnici prodavati mimoze.

-O bolestima treba javno govoriti, a svi mi trebamo učiniti sve što je u našoj moći da ne postanemo dio statistike. Ako i postanemo, glavu gore i hrabro naprijed. Onaj „gore“ odlučuje kada ćemo otići s ovoga svijeta, a na nama je da se borimo dok god smo ovdje, zaključuje Danica.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!