U 69. godini života preminuo Tomislav Merčep

Ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova Tomislav Merčep preminuo je u 69. godini života. Merčep je bio jedan od prvih organizatora obrane Vukovara, ali je vrlo brzo otišao iz Vukovara i borio se na zapadnoslavonskom ratištu. Merčep je zbog zločina nad srpskim civilima u slučaju Pakračka Poljana bio pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora.

Merčep je uhićen u prosincu 2010. godine, a istraga protiv njega pokrenuta je 19 godina nakon počinjenih zločina na području Pakračke poljane. U svibnju 2016. osuđen na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao "merčepovci" nije spriječio zločine nad srpskim civilima, a Vrhovni sud mu je u veljači 2017. kaznu povisio na sedam godina, piše Jutarnji list.

Merčep je 10. studenog prebačen u bolnicu u Dugu Resu u teškom stanju, a prije toga liječio se na KBC-u Rebro.Od početka je tvrdio da je nevin, a poricao je i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom. Tužiteljstvo ga je isprva teretilo da je zapovijedao zločine, no optužnica je potom ublažena pa je osuđen jer svoje podređene u zločinima nije spriječio.

Uhićen u prosincu 2010.

U Remetinec je odveden nakon izricanja nepravomoćne presude 12. svibnja 2016., a u ožujku 2020. Vrhovni sud potvrdio je odluku o njegovom uvjetnom otpustu iz zatvora. Godine 2018. Merčep je zbog zdravstvenih razloga bio tridesetak dana na liječenju u Krapinskim toplicama, nakon toga se vratio u kaznionicu i nastavio odsluživati zatvorsku kaznu.

Obrazlažući nepravomoćnu presudu sudac Zdravko Majerović kazao je da Merčepova odgovornost proizlazi upravo iz činjenice da je bio zapovjednik na terenu te da je, 'bez obzira na okolnosti agresivnog rata' imao prilike spriječiti nezakonita uhićenja, ubojstva i mučenja civila s kutinskog, pakračkog i zagrebačkog područja.

- Da ste reagirali na prve događaje... Sve ovo ne bi se dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske - kazao je sudac.

Ubijeni deseci ljudi

Dodao je i da su nedjela koja su počinili 10 do najviše 15 pripadnika Merčepove postrojbe, u odnosu na preko 300 pripadnika koji su kroz nju prošli, 'najniži oblik ljudskog postojanja i postupanja' te da nemaju nikakve veze s obranom domovine.

U obrazloženju je spomenuto i ubojstvo zagrebačke obitelji Zec, koje je sudac poistovjetio sa zločinima neprijateljske strane.

'Merčepovci' su, prema tvrdnjama iz optužnice, na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.

Za aktivnosti Tomislava Merčepa i njegove skupine hrvatska javnost doznala je još početkom 1992. kad je uhapšena skupina koja je likvidirala zagrebačku obitelj Zec. Privedeni su tada u istrazi progovorili ne samo o ubojstvu te zagrebačke obitelji, već o nizu drugih odvođenja i likvidacija koje su počinili na Pakračkoj poljani.

Zbog proceduralne pogreške oslobođeni su kaznene dogovornosti za ubojstvo obitelji Zec, a kad su posrijedi zločini na Pakračkoj poljani optuženi su i osuđeni samo za ubojstvo svog suborca Aleksandra Saše Antića. Ni u suđenju za ubojstvo obitelji Zec, niti u suđenju za ubojstvo Aleksandra Antića, Merčep nije pozvan niti u funkciji svjedoka.

Zločin postrojbe kojom je zapovijedao Merčep: Likvidacija zagrebačke obitelji Zec

Zagrebačka obitelj Zec - otac Mihajlo, supruga Marija i njihova dvanaestogodišnja kći Aleksandra likvidirani su vatrenim oružjem u noći na 8. prosinca 1991.

Imućni zagrebački mesar Mihajlo Zec ubijen je kada je pokušao pobjeći iz svoje kuće na Trešnjevci u koju su oko 23 sata upale naoružane osobe, a njegovu suprugu i maloljetnu kći ubojice su odvele do planinarskog skloništa doma Adolfovac na Sljemenu te ih tamo pogubili.

Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhićeni su pripadnici postrojbe kojom je zapovijedao Tomislav Merčep - Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović od kojih su neki pred istražnim sucem priznali ubojstva, no na suđenju je utvrđeno kako tom prilikom nisu imali odvjetnika, a što su po zakonu za tako teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi "izbačeni", te su oni oslobođeni.

Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji, pokraj Prijedora, rodnom mjestu Mihajla Zeca, piše Jutarnji list.