Imamo pismo koje su socijalni radnici poslali predsjedniku i premijeru. Traže hitne promjene...

Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske poziva sve zaposlenike u tom sustavu da u srijedu 21. travnja u 12 sati održe ispred svojih ustanova polusatni tihi prosvjed „Čujete li našu šutnju?”.

Šutnja kao odgovor

Tihim prosvjedom želi se upozoriti na sve češće napade i prijetnje na radnike u sustavu Socijalne skrbi, a isto tako kako nadležne institucije nisu čule brojne zaposlenike i odgovarale su šutnjom, tako sada svi zaposlenici socijalne skrbi trebaju šutjeti kao odgovor na zanemarivanje i ignoriranje sustava.

Tihi prosvjed svih zaposlenika Socijalne skrbi/Foto: Centar za socijalnu skrb Bjelovar

- Nakon učestalih napada i prijetnji radnicima u sustavu socijalne skrbi izražavamo duboku zabrinutost za sigurnost zaposlenika u sustavu socijalne skrbi. Pravodobni izostanak odgovornih na govor mržnje i poziva na linč socijalnih radnika polučio je ogromnu i nenadoknadivu štetu svim radnicima u sustavu, a napadi i prijetnje postali su naša svakodnevnica - poručuju iz Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatska.

Upozoravali na probleme

Ističu kako je gotovo nemoguće u sustavu raditi ovaj izuzetno težak, kompleksan i zahtjevan posao u atmosferi straha od mogućih fizičkih i verbalnih napada. Takvo ponašanje korisnika, a i šire javnosti, kažu, sasvim sigurno ne doprinosi kvaliteti profesionalnog rada zaposlenika u sustavu socijalne skrbi i kvaliteti pružanja socijalnih usluga.

- Godinama upozoravamo nadležne institucije na nedovoljnu zaštitu zaposlenika, na probleme podkapacitiranosti sustava, loše radne uvjete, međuresorsku nekoordiniranost, prekomjerne ovlasti i pretjerano administriranje, probleme napredovanja stručnih radnika, centralizirano vođenje sustavom, problem nametnutog skrbništva itd. Niti jedan ministar nije našao za shodno upustiti se u rješavanje navedenih problema i svaka najava reforme sustava ima deklaratorni karakter bez stvarnih rezultata - kažu iz Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatska.

Pismo stručnih radnika

Stručni radnici centara za socijalnu skrb Hrvatske poslali su u utorak pismo Vladi Republike Hrvatske, predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, predsjedniku RH Zoranu Milanoviću, ministru financija Zdravku Mariću, ministru rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josipu Alardoviću, predstavnicima sindikata zaposlenih u sustavu socijalne skrbi i ostalima u kojem su objasnili zašto su nužne i žurne promjene u sustavu socijalne skrbi. Pismo prenosimo u cijelosti: 

"Poštovani,

obraćamo se Naslovu pismom namjere kojim želimo inicirati/potaknuti nužne i žurne promjene u sustavu socijalne skrbi, prvenstveno u centrima za socijalnu skrb. Obraćamo Vam se kao stručni radnici koji prepoznaju problematiku rada na poslovima s javnim ovlastima, ali i problematiku življenja stanovništva Republike Hrvatske. Isto tako, nadležnim organizacijama (HKSR, HUSR, Sindikati) obraćamo se ovim putem budući da ste nas, stručne radnike, zanemarili u novonastalim okolnostima zagovaranja potrebnih promjena unutar sustava socijalne skrbi, a što nažalost činite i duže vrijeme. Nepostojanje političke volje za promjenama kao i isključenost stručnjaka socijalne skrbi iz formiranja socijalne politike, ali i ustrojavanja sustava socijalne skrbi, dovelo je do tragičnih situacija kojima danas svjedočimo i kojima se ne nazire kraj i to: ubojstva stručnih radnika centara za socijalnu skrb, „lov na vještice“ na društvenim mrežama, fizički napadi na zaposlenike centara koji su prisutni već duži niz godina, a ne samo u ovo nemilo vrijeme te koji se sada pooštravaju i ozbiljna su prijetnja životima stručnih radnika centara.

Dakle, obraćamo Vam se iz kaljuže sustava socijalne skrbi budući da stručni radnici centara za socijalnu skrb rade u uvjetima koji onemogućuju rad, a to nije nepoznanica niti vladajućima niti organizacijama koje zastupaju naša prava. Na ovom mjestu opet ističemo:

1. Rad iznad propisanih normativa uz prigovor i na postojeće propisane normative, a koji nisu u skladu s europskom praksom. Slijedom rečenog, u okvirima propisanih normativa nije omogućen rad s krajnjim korisnicima usluga (kako vremenski tako i prostorno, odlasci na teren su povremeni i u situacijama potrebe za poduzimanjem hitnim radnji), zanemaren je savjetodavni rad, preventivne aktivnosti, onemogućeno je sudjelovanje socijalnih radnika u kreiranju lokalnih politika (što radi načina imenovanja ravnatelja, a što radi neprepoznavanja struke socijalnog rada, znanja i kompetencija koje socijalni radnik ima i kojima može doprinijeti razvoju i boljitku lokalnih i regionalnih zajednica)

2. Rad u prostorno neprimjerenim uvjetima – nemogućnost provođenja savjetodavnog rada u okolnostima postojanja jedne telefonske linije na nekoliko stručnih radnika, a koji ujedno istovremeno i obavljaju svoje poslove u jednom uredu; centri za socijalnu skrb svoje prostore imaju unutar stambenih zgrada što ukazuje na neadekvatne prostorne uvjete, nepristupačnost prostora osobama s invaliditetom (nema rampi, dizala i sl.).

3. Molimo Vas da prve dvije točke promatrate u kontekstu – ŽURNO, HITNO, NEODGODIVO, čiju provedbu tražimo do rujna 2021. god.

Ne smatramo da smo nerazumni u ovom traženju budući da je ta potreba prisutna već nekoliko desetljeća, o istoj su vladajući već donosili odluke, podizali i vraćali zajmove, za takav rad primali plaće, a produkt svega je na kraju: sustav socijalne skrbi kojemu je misija i vizija postojanja provođenje upravnog postupka s ciljem priznavanja mahom novčanih prava, a koje u europskim državama stanovništvo ostvaruje putem online obrazaca! Slijedom rečenog podsjećamo na već raniji plan osnivanja Centara za jedinstvena novčana davanja, a koji uključuje izmještanje sljedećih poslova iz CZSS-a, uz naš dodatak o izmještanju pojedinih poslova koji opterećuju i nepotrebno administriraju posao socijalnih radnika te koji su nesvrhoviti u odnosu na struku.

Pa tako:

- osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja – prava koja se ostvaruju isključivo na medicinskom vještačenju osoba; postojanje imovinskog cenzusa ne označava potrebu rada socijalnog radnika s osobama koje ostvaruju predmetna prava; imovinski cenzus je fiksna varijabla koju pronalazimo i npr. u privatnom sektoru, mirovinskom sustavu, sustavu zdravstvenog osiguranja; postupak koji opterećuje sustav socijalne skrbi i u dijelu priznavanja prava, ali i preispitivanja prava (čl.112. Zakona o socijalnoj skrbi) budući da predstavlja puko administriranje – prikupljanje dokaza potrebnih upravnom postupku, bez osobitog korištenja stručnih znanja, vještina, kompetencija odnosno bez potrebe za završavanjem visokog stupnja obrazovanja;

- naknada do zaposlenja – uvjet je postojanje karakteristike – osoba s invaliditetom i prijava kod nadležnog zavoda za zapošljavanje; navedeno upućuje na postupak koji opterećuje sustav socijalne skrbi u dijelu priznavanja prava, preispitivanja prava (čl.112. Zakona o socijalnoj skrbi) budući da predstavlja puko administriranje – prikupljanje dokaza potrebnih upravnom postupku, bez osobitog korištenja stručnih znanja, vještina, kompetencija odnosno bez potrebe za završavanjem visokog stupnja obrazovanja;

- zajamčena minimalna naknada (izuzev jednokratnih naknada) - budući da postupak predstavlja puko administriranje – prikupljanje dokaza potrebnih upravnom postupku, bez osobitog korištenja stručnih znanja, vještina, kompetencija odnosno bez potrebe za završavanjem visokog stupnja obrazovanja.

U korelaciji s navedenim poslovima odnosno izmještanjem istih - tražimo izradu projekcije raspoloživosti stručnih radnika za obavljanje stručnih poslova sukladno drugim javnim ovlastima iz područja zaštite obitelji i djece, odraslih osoba i skrbništva. Osnovanim smatramo da je posao socijalnog radnika bitan/ključan nakon ostvarivanja navedenih prava u tijeku kojeg vremena socijalnih radnik i psiholog tj. stručni tim trebaju pratiti dinamiku razvoja obitelji/korisnika u okolnostima postojećih resursa, prilikom čega se nužno trebaju izraditi alati za praćenje životnih okolnosti i to ne samo za obitelji s djecom nego i za odrasle osobe. Isto tako, na ovom mjestu tražimo da se izradi financijska konstrukcija koja bi bila dokaz za poduzimanje potrebnih reformi koje ovim pismom namjere i zagovaramo, ali ujedno i da se prikaže odljev odnosno učinkovito ulaganje financijskih sredstava u odnosu:

- izdaci za osobne invalidnine, doplatke za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelj/njegovatelja i izdaci za smještaj korisnika (bilo koje kategorije), a sve radi formiranja socijalne politike i formiranja svrhovitog postupka deinstitucionalizacije – ukoliko isto postoji, molimo Vas da dokument bude javno dostupan cjelokupnoj javnosti; isto tražimo kako bi se vidjela svrhovitost sustava socijalne skrbi i rad s najugroženijim skupinama stanovništva – osobe s invaliditetom, starije i nemoćne osobe;

- ulaganje u ustanove socijalne skrbi – posebice ustanove koje pružaju uslugu smještaja; dovodi li izostanak ulaganja do ugrožavanja korisnika sustava, ugrožavanja njihovog psihofizičkog i mentalnog zdravlja odnosno zdravstvenog stanja uopće; pod time mislimo na zapuštene ustanove koje dehumaniziraju rad, a broj zaposlenika ne omogućava adekvatnu brigu i skrb o najranjivijim skupinama stanovništva;

- izmještanjem spomenutih javnih ovlasti je li moguće postojećim brojem socijalnih radnika dosegnuti željeni rad sukladno normativima, odnosno da li je to okolnost koja bi omogućila povećanje broja stručnjaka prisutnih u sustavu a koji bi mogli obavljati poslove zaštite djece, mladeži, obitelji, starih i nemoćnih, osoba lišenih poslovne sposobnosti/skrbništvo – umjesto 700 socijalnih radnika, koji se spominju u javnom prostoru, koliko bi u toj situaciji bilo potrebno zaposliti socijalnih radnika?

Od drugih javnih ovlasti i problematike vidljive u sustavu socijalne skrbi, navodimo i sljedeće:

- otpust iz državljanstva – potreba za detaljnijim zakonskim uređenjem u smislu dostave podataka vidljivih u evidencijama Centara;

- socijalne ankete – obzirom da Probacijski uredi raspolažu svim potrebnim podacima o osuđenicima/zatvorenicima smatramo efikasnijim i primjerenijim da dostavljaju potrebne podatke vezane za socijalnu anketu sudovima;

- skrbništvo sukladno čl. 247. st.6. i st.7. važećeg Obiteljskog zakona – ugrožavajuće za radnička i ljudska prava zaposlenika centara za socijalnu skrb, onemogućeno obavljanje redovnih poslova; dužnost skrbnika se obavlja i izvan radnog vremena, koriste se privatni resursi za obavljanje spomenute dužnosti (osobni automobil, novčana sredstva i sl.); kako to da neposredno skrbništvo nije promatrano kroz prizmu sukoba interesa s obzirom da je za posebno skrbništvo isto navedeno kao zapreka u obavljanju dužnosti istog (npr. pokretanje postupaka s ciljem stjecanja imovinske koristi štićenika u situaciji kada je skrbnik osoba zaposlena u centru za socijalnu skrb, a odluku donosi isti centar). Ovdje napominjemo da je zatražena ocjena ustavnosti navedene zakonske odredbe, no nemamo daljnje informacije o fazi u kojoj se nalazi navedeni zahtjev.

- naknada voditelju za provođenje mjera: mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu – naknada je demotivirajuća, ponižavajuća i ne odgovara težini odgovornosti i složenosti poslova koji se trebaju obavljati unutar jednog mjeseca provođenja spomenute mjere;

Također ističemo teškoće vezane uz:

- socijalnu politiku – nedostaje suradnja državne vlasti s lokalnom pri čemu bi se trebalo umanjiti namete vezane za održavanje lokalne infrastrukture (naknada za uređenje voda, isporuka plina, odvoz smeća, struja, telekomunikacijski troškovi i sl.) koje lokalne zajednice i drugi pružatelji usluga nemilice nameću svim osobama neovisno o imovinskom cenzusu; plan suzbijanja energetskog siromaštva odnosi se samo na korisnike zajamčene minimalne naknade i osobne invalidnine, a isključene su ostale korisničke skupine čiji su prihodi također niski pa čak i na granici siromaštva; predmetnu problematiku navodimo budući da se socijalni radnici susreću s poteškoćama rješavanja/zastupanja takvih korisničkih skupina i u velikom broju slučajeva nismo prepoznati kao stručnjaci koji zastupaju interese spomenutih pripadnika društvene zajednice pa to dovodi i do velikog broja ovrha i osobnog stečaja potrošača (sve u korist kapitalističkih pružatelja usluga);

- međuresornu suradnju – posebice s liječnicima opće medicine, pedijatrima, pravosuđem, predškolskim i školskim institucijama. Ovdje ističemo nesuradnju pojedinih liječnika primarne zdravstvene zaštite vezan e za čl. 238., st.1. Obiteljskog zakona koji nalaže da su skrbnici dužni pribaviti od izabranog doktora obiteljske medicine štićenika mišljenje o stanju zdravlja štićenika s obzirom na razlog lišenja poslovne sposobnosti, zasnovanog na mišljenju liječnika specijalista, a čije je neizvršavanje podloga za pokretanje postupka promjene skrbnika

- palijativnu skrb – susrećemo se s problemima hitnog preuzimanja skrbi o osobama u potrebi palijativne skrbi pri otpustu iz bolnica pri čemu udomiteljske obitelji ne mogu zadovoljiti potrebe korisnika (nisu educirane niti raspolažu potrebnim medicinskim aparatima za skrb o palijativnom bolesniku)

- nedostatak smještajnih kapaciteta u udomiteljskim obiteljima, obiteljskim domovima i ustanovama socijalne skrbi (kako za žurno priznavanje prava na smještaj za maloljetnu djecu i palijativne bolesnike kao i osoba s višestrukim oštećenjem zdravlja tako i za redovan postupak priznavanja prava na smještaj)

- posebno skrbništvo – problematika je goruća utoliko što posebni skrbnici ne stupaju u kontakt s osobama koje trebaju zastupati u pojedinim sudskim postupcima i osobno ne sudjeluju u sudskim postupcima (iz iskustva navodimo primjer kada se sudac/sutkinja informira o posebnoj skrbnici koju nikada nije vidio, te smo pitani je li je i naša suradnja s njima takve vrste), ne dostavljaju izvješća centrima za socijalnu skrb,

- izjednačavanje skrbnika-roditelja i skrbnika-drugih osoba – roditelje se stavlja u ponižavajući položaj činjenicom da ih sustav promatra „s nepovjerenjem“ te njihovu skrb koja je do punoljetnosti djeteta bila adekvatna, sada nakon punoljetnosti moraju podnositi izvješća, pod lupom su sustava radi raspolaganja imovinom vlastite djece (kojom su do 18 godine dobro raspolagali, a sada odjednom njihovi postupci nisu usmjereni dobrobiti djeteta/osobe s invaliditetom jer od njih tražimo da nam se pravdaju kroz izvješće).

Isto tako, edukacije i cjeloživotno obrazovanje stručnih radnika nužno mora pratiti razvoj društva, a stručnjacima unutar sustava socijalne skrbi (posebno socijalnim radnicima i pravnicima) nisu organizirane kvalitetne edukacije koje obrađuju pojedine segmente rada kojima bi se razvijala i međusektorska suradnja.

Takva zapuštenost sustava i stručnih radnika, između ostalog, dovodi i do situacije da je rad centara neujednačen budući da zakonski akti nisu konkretni, podložni su interpretacijama i dodatno se time otežava rad. Nadalje, stručni radnici odlaskom u obitelj, a radi provođenja postupka (mahom upravnog postupka), u vremenu od 10 minuta do sat vremena provode vrijeme s korisnicima na način da ispunjavaju zapisničke izjave, obrasce, izvješća i raznorazne propisane formulare umjesto da se bave stručnim radom s obiteljima i korisnicima u riziku, odnosno prevenciji.

Kao zadnje, ali ne manje važno, napominjemo da je za imenovanje ravnatelja/ica i članova Upravnog vijeća, evidentno da je bitna politička podobnost/simpatizerstvo/poznanstvo, a ne stručna kompetentnost što dovodi do pitanja da li ustanovama upravljaju stručne ili podobne osobe i koji je rezultat takvog upravljanja ustanovama?

Gore navedenim istaknuti su „samo“ gorući problem i teškoće sa kojima se susrećemo u našem radu, a detektirali smo i mnoštvo drugih problema, no njihovo rješavanje bi bilo u domeni uređenja rasterećenog sustava.

Na kraju želimo istaknuti kako Vladi tako i Sindikatu te Komori kako je dosta politiziranja našeg položaja i statusa te je vrijeme da se počnemo svi zajedno baviti našim profesionalnim dignitetom i dignitetom naših korisnika.

S poštovanjem i nadom u bolje sutra,

Stručni radnici centara za socijalnu skrb Hrvatske