ROBI NAS TREBA Kao mladić ostao udovac s dvoje male djece, sada mu vatra progutala dom
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Koliko tuge jedan čovjek u životu može podnijeti? Odgovor na to pitanje najbolje bi mogao znati Robi Krpan iz Prespe, čovjek koji je u nekoliko minuta prije dva dana ostao bez krova nad glavom. Siloviti požar progutao je njegovu obiteljsku kuću u kojoj je živio cijeloga života. Bila je to kuća starija od 120 godina, no bila je dom njegovih bake i djeda u koju je uselio sa svojim roditeljima kada je imao svega tri mjeseca. Ostao je tu živjeti i nakon što se oženio za svoju školsku ljubav, Sanju… Tu su im se rodila i djeca, Dario i Mihaela. Danas odrasli ljudi…
Prije dva dana kuća je izgorjela! Policijski očevid pokazao je kako je uzrok požara kvar na električnom vodiču sijalice na prostoru tavana. Robiju, kojeg susjedi od milja zovu Robica, i njegovom sinu Dariju danas to ne znači puno. Znaju da su ostali bez krova nad glavom, bez odjeće, obuće, dokumenata, namještaja, obiteljskih fotografija, uspomena…
Ostali su bez svega, no prizor koji smo danas zatekli na mjestu gdje je još do prekjučer stajala njihova kuća, vraća vjeru u ljude. Kuće, istina je, više nema. No, ima ljudi. Njih barem 20-ak. Nitko ništa ne govori. Ali marljivo rade. I jučer su, niti 24 sata nakon požara, radili. Bilo ih je i više, gotovo 50-ak.
Supruga mu mlada preminula
Znaju oni jako dobro da njihov susjed Robica treba pomoć. No, više od materijalne pomoći, sada treba i onu moralnu, ljudsku. Jer ova tragedija nije prva koja ga je snašla u njegovih 47 godina.
Nakon što nam je ispričao sve o požaru, već na kraju našeg razgovora, sasvim slučajno, kada smo ga upitali za majku njegove djece, priznaje nam kako je nema među živima već više od 20 godina.
- Umrla je. Bilo je to 2003. godine. Imala je samo 26 godina. U sedam mjeseci saznala je da ima rak i preminula. Djeca su nam tada imala 5 i 7 godina, kao danas moji unuci. Od moje kćerke Mihaele dječica. Ostao sam udovac, priča nam s nevjerojatnom tugom u očima svoju životnu tragediju Robi i priznaje kako je Sanja bila njegova ljubav iz školskih dana.
Nakon njezine smrti, nije imao vremena tugovati. Morao se brinuti za poljoprivredno imanje i njihovu djecu. Uz pomoć bake i djeda koji su tada već bili stariji ljudi, podigao je djecu na noge, školovao ih, pretvorio u dobre ljude.
- Nije imao sreće u životu. Život ga stvarno nije mazio. Ostao je udovac s djecom starosti kao što su sada moja, priča nam Robijev zet Mihael koji se nada čudu i vjeruje u ljude. Uvjeren je da će tastu svi zajedno ponovno sagraditi novi dom. Naprosto, jer on to zaslužuje!
Zatekao kuću u plamenu
Priča nam kako imaju obećanje jedne tvrtke da će donirati namještaj za novu kuću kada ju sagrade. Imaju riječ i od vlasnika druge tvrtke koja će im donirati vrata za cijelu kuću. Neke su se tvrtke javile da će pomoći u građevinskom materijalu… Volje im ne nedostaje! Svi će zajedno zasukati rukave i odraditi posao do kraja, priča nam Mihael koji je u vrijeme požara bio u vinogradu. Kosio je travu. Kada je uzeo mobitel u ruke i vidio 39 propuštenih poziva, noge su mu se odsjekle.
- Odmah sam pomislio na najgore. Pomislio sam da se nekome nešto dogodilo, strahovao sam da nije nešto bilo djeci…, prisjeća se kobne večeri prije dva dana.
Inače, u vrijeme požara Robi je otišao u Bjelovar na benzinsku, a da mu kuća gori, javila mu je kćerka.
- Unuk od 7 godina ušao je u kuću i čuo pucketanje. Oni borave u novijoj kući u istom dvorištu. Brzo je otišao reći mami što se dogodilo, a dok je ona došla i otvorila vrata, plamen je već bio ogroman. Zvala je strica koji živi pored njih, a on vatrogasce. Ja sam se vozio odmah iza vatrogasaca koji su bili jako brzi, no kada smo stigli, kući se nije moglo prići. Sva je bila u plamenu, prisjeća se Robi koji je svjestan da je ova tragedija mogla biti znatno veća da se ne daj Bože, nešto dogodilo unucima.
- Uostalom, da je do požara došlo tijekom noći, ne vjerujem da bih ostao živ. Kuća nema betonsku deku. Bila je puna trstike i drveta i zato je izgorjela tako brzo. Sina Darija sam zvao telefonom jer je bio na poslovnom putu u Italiji. Radi za tvrtku koja puno posluje na Jadranu i u stranim državama. Nisam znao što da mu kažem. Kako mu reći da se nema gdje vratiti, da smo obojica ostali bez ičega, suznih očiju i vidno potresen priča nam Robica tužne događaje koji su opet snašli njegovu obitelj.
Dvorište puno ljudi
S druge strane, zahvalan je svakome tko se odazvao i tko pomaže. I tko će u budućnosti pomoći. Trenutno se ruši ostatak stare kuće. Ciglu koja se može iskoristiti odlažu na jedan dio dvorišta, ostalo neiskoristivo odvoze na reciklažno dvorište. Kao što smo rekli, dvorište je prepuno ljudi koji od srca žele pomoći. Nabavili su bager, tu je i nekoliko traktora s prikolicama. Pod starom, tužnom vrbom u sredini imanja je i stol koji im služi za odmor i okrjepu jer posao neće tako skoro završiti. No, nema veze. Stati neće, tvrde nam, sve dok Robica i njegov sin Dario neće opet imati svoj krov nad glavom. To je najmanje što mogu učiniti za svoje susjede koje, reći će svatko, život nije nimalo mazio.
Na kraju, upitali smo Robicu ima li kakvu želju. Skromno je rekao "samo krov nad glavom, sobicu, kuhinju i kupaonicu".
Predsjednik Mjesnog odbora Prespa, Mario Pešić, koji obitelj Krpan poznaje dugi niz godina i koji je i rodbinski vezan uz njih, već prvoga dana pokrenuo je akciju. Osim što je pozvao sumještane da se uključe u radnu akciju, da prema svojim mogućnostima pomognu, apelirao je na Grad Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorsku županiju.
Velika poljoprivreda, mala djeca i bolest
- Gradonačelnik Dario Hrebak obećao nam je pomoći, a da se javimo u Županiju, poručio nam je i župan Marko Marušić. Molim dobre ljude da nam doniraju materijal, cement, cigle, sve što je u njihovoj moći. Ne mora to biti nužno novac, makar je i on itekako potreban, kaže Mario Pešić koji je osobno na liječenje u Zagreb vozio Robijevu suprugu Sanju.
- Bila je to duša od žene. Ona i Robi imali su punu štalu krava, veliku poljoprivredu, malu dječicu kada ih je snašla bolest i tragedija. Robi je sve to morao sam preuzeti na sebe. Bilo mu je jako teško. Pokopao je suprugu, mamu, baku i djeda. Strašno koliko je život prema njemu surov. Zato je naša dužnost da u pomognemo. Sagradit ćemo mu kućicu. Neće biti velika, važno da imaju svaki svoju sobu, kuhinju, kupaonicu, kaže Pešić i podsjeća da je tragedija obuhvatila dvije obitelji. Naime, iako kćer i zet sa svojom djecom spavaju u novoj kućici koju su preuredili iz staje, kuhaju i veći dio dana boravili su u djedovoj koje više nema.
Vjera u ljude
Dok ima ovako dobrih ljudi, ima i vjere u budućnost. Djeca ovih ljudi koja danas u Prespi pomažu, na najbolji mogući način uče što je jedino ispravno u ovakvim trenucima.
Robi i njegov sin Dario računaju na nas.
Svi koji mogu i žele, novac mogu uplatiti na račun Robijeve kćerke Mihaele Pahel.
HR2424840083236050673
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!