Robi nakon niza tragedija opet ima krov nad glavom: "Nisam vjerovao da ima toliko dobrih ljudi"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Kada te u životu snalaze samo teški trenuci, odnosno bolest, gubitak voljene osobe, pa ti je na leđima breme koje upoznaju samo samohrani roditelji, a naposljetku ostaneš i bez krova nad glavom, onda je jako teško povjerovati u sreću, ljubav i ljepotu života.
No, onda dobri ljudi iz zajednice u kojoj živiš, ali i oni koje nikada nisi vidio ili upoznao, stanu uz tebe i pokažu ti kako život može imati i onu lijepu stranu koju ti nisi prečesto vidio.
To se dogodilo Robiju Krpanu iz Prespe o kojemu smo pisali u svibnju OVDJE kada mu je vatra progutala kuću.
Kvar na vodiču sijalice
Podsjetimo, siloviti požar progutao je njegovu obiteljsku kuću u kojoj je živio cijeloga života. Bila je to kuća starija od 120 godina, no bila je dom njegovih bake i djeda u koju je uselio sa svojim roditeljima kada je imao svega tri mjeseca. Ostao je tu živjeti i nakon što se oženio za svoju školsku ljubav, Sanju… Tu su im se rodila i djeca, Dario i Mihaela. Danas odrasli ljudi…
Policijski očevid pokazao je kako je uzrok požara kvar na električnom vodiču sijalice na prostoru tavana. Robi, kojeg susjedi od milja zovu Robica, i njego sinu Dario ostali su bez krova nad glavom, odjeće, obuće, dokumenata, namještaja, obiteljskih fotografija, uspomena…
No, samo dan nakon požara, na zgarištu smo naišli na više od 20 mještana i prijatelja koji nisu dvojili ni trenutka. Odmah su prionuli na posao i krenuli s čišćenjem parcele. Već su tada imali jasan plan – sagraditi novu kuću Robiju. A to su u samo sedam mjeseci i uspjeli! Robi danas ponovno ima svoj krov nad glavom, a od useljenje ga dijele tek neke sitnice poput namještaja.
U ovu akciju uključila se mala vojska dobrih ljudi. Neki donacijom novca, drugi materijala, treći fizičkim radom…
Težak život
Predsjednik Mjesnog odbora Prespa, Mario Pešić, koji obitelj Krpan poznaje dugi niz godina i koji je i rodbinski vezan uz njih, već prvoga dana nakon požara pokrenuo je akciju. Osim što je pozvao sumještane da se uključe u radnu akciju, da prema svojim mogućnostima pomognu, apelirao je na Grad Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Danas je i više nego zadovoljan onime što su svi zajedno postigli.
Već nam je tada rekao da ako ikada ikome treba pružiti ruku i pomoći, onda je to Robi.
- Pokopao je suprugu, mamu, baku i djeda. Strašno koliko je život prema njemu bio surov. Zato je naša dužnost da mu pomognemo. Sagradit ćemo mu kućicu. Neće biti velika, važno da imaju svaki svoju sobu, kuhinju i kupaonicu, kazao nam je proljetos Pešić i prisjetio se kako je pokojna supruga od Robija bila duša od žene.
Naime, ona i Robi imali su punu štalu krava, veliku poljoprivredu, malu dječicu kada ih je snašla bolest i tragedija. Umrla je 2003. godine. Imala je samo 26 godina. U sedam mjeseci saznala je da ima rak i preminula. Djeca su tada imala 5 i 7 godina. Sanja je bila Robijeva ljubav iz školskih dana što ovu životnu tragediju čini još tužnijom.
Novi dom
Nakon njezine smrti, nije imao vremena tugovati. Morao se brinuti za poljoprivredno imanje i njihovu djecu. Uz pomoć bake i djeda koji su tada već bili stariji ljudi, podigao je djecu na noge, školovao ih, pretvorio u dobre ljude.
Dobro se dobrim vraća, a to nakon svega što je prošao, potvrđuje i ova priča. Robi danas ima svoj novi dom!
- Sretan sam! Još čekamo namještaj i moramo završiti neke sitnice, skromno priča Robi i priznaje da u svibnju nije mogao niti zamisliti da će ponovno spavati u svojoj kući.
U prvim trenucima, priznaje nam, sve mu se činili bezizlaznim, no ljudi su ipak ovdje bili presudni.
- Pomogli su svi koji su god mogli. Prijatelji, seljani, rodbina, kumovi… Sve ovo što mi se dogodilo govori mi da još uvijek ima puno dobrih ljudi. Nisam to vjerovao, ističe Robi koji je cijelo ovo vrijeme, svih sedam mjeseci, živio u jednoj maloj prostoriji pored izgorene kuće, ljetnoj kuhinji. Unutra je stavio krevet, kada je stisnula zima peć i zapravo se nije htio maknuti s rodne grude.
- Zvali su me kumovi i rodbina da dođem kod njih, no nisam želio otići, zaključuje Robi i zahvaljuje svima još jednom na svemu što su učinili za njega i sina.
U tom teškom razdoblju javio mu se i kolega iz vojske kojeg nije čuo ni vidio. Čim je saznao za požar, ponudio je svoju pomoć u vidu stolarije za kuću. Čim je kuća sazidana, svoje je obećanje ispunio. Štoviše, sam je izmjerio sve i postavio nove prozore i vrata.
Ostvarili mu san
Zahvalan svima je i Mario Pešić, Robijev kum i prijatelj.
- Hvala svima, a oni znaju koji su to. Ne bih nikoga nabrajao. Kuća je sagrađena od temelja do krova. Sve je novo sazidano, ožbukano, gletano, keremika, laminat, novi krov… U cijeloj toj priči sudjelovalo je sigurno više od 50 osoba. Ne samo iz Prespe već i iz okolnih sela, iz Bjelovara, ali i oni koji su uplatili Robiju novac, a da ga ni ne znaju, zahvalan je Pešić na dobroti ljudi.
Svjestan je da je danas jako teško u tako kratkom vremenu sagraditi kuću, a upravo se to omogućilo Robiju. Ostvario mu se san i jedina želja koju je u svibnju nakon požara imao – ponovno imati svoj krov nad glavom.
Ono što ga sada čeka jest operacija kuka u siječnju. Oporavak će teći, sasvim smo sigurni, puno ljepše u toploj i novoj kući.
Postoji li ljepša božićna priča od one koja vraća vjeru u ljude i koja ujedinjuje sve u istome cilju – pomoći onome kome pomoć treba.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!