Pričali smo s ugostiteljima iz Bjelovara, Pakraca, Lipika i Daruvara. Ovo je njihova muka...
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Ugostiteljski objekti sada već gotovo dva mjeseca ne rade ili rade s vrlo ograničenim kapacitetom, odnosno dostavom. Situacija im je sve teža i teža, a još im je teže slušati objašnjenja koja dolaze iz Nacionalnog stožera. Za njih ona nemaju logike i izvlače žive primjere za svoje tvrdnje.
Pomoć koju im daje država većini je nedostatna za pokrivanje troškova, a ako otpuste jednog radnika, to je zapravo početak pada u još veću provaliju jer se s otkazom gubi i potpora koju države daje. Većina ugostitelja dodatno je opterećena kreditima koje sada teško mogu vraćati i kad sjednete s njima, a oni se otvore u razgovoru, čini vam se da nikad neće prestati nabrajati probleme s kojima se susreću kao i isticati osjećaj nepravde zbog zatvaranja iako nije bilo nikakvih pokazatelja da su restorani i kafići širitelji zaraze.
Razgovarali smo s ugostiteljima iz Daruvara, Bjelovara, Pakraca i Lipika o borbi za opstanak u trenutku kada slute da možda još dva mjeseca neće moći u potpunosti otvoriti svoje objekte. Ovo je njihova muka.
-----------------------------------------------------------------
PRIČA PRVA: LIPIK I PAKRAC
"Da muž ne radi drugi posao, propali bismo"
Adriana Rundić Hruška (41) ugostiteljica je po struci i u ugostiteljstvu radi više od 15 godina, a ova specifična, krizna situacija pogađa ju dvostruko, obzirom da ima ugostiteljske objekte i u Lipiku (Caffe bar "Dvojka") i u Pakracu (Caffe bar "Venecija").
- Ugostiteljstvo je izdvojena djelatnost naše, obiteljske tvrtke ILLA j.d.o.o. koju vodi suprug. Sreća je da se on bavi drugom djelatnošću, odnosno monter je centralnog grijanja i vodoinstalater. Zahvaljujući njegovom poslu, ova naša firma preživljava ovu veliku krizu - objašnjava odmah na početku Adriana koja ima šest zaposlenih konobarica.
Prije nego što je 15. siječnja 2019. preuzela Caffe bar "Dvojku", u njemu je četiri godine radila kao konobarica. U namjeri da proširi poslovanje od 1. studenog 2020. godine otvara i Caffe bar "Veneciju" u Pakracu. Ovaj lokal nije radio ni mjesec dana, obzirom da je kao i svi ostali kafići, zatvoren 28. studenog. U njegovo renoviranje je Adriana uložila oko 20.000 kuna.
- Strašno! Ne znam ni sama što bih rekla, jedino što znam je da nam to ulaganje nitko neće i ne može nadoknaditi - kaže rezignirano Adriana.
"Radit ću nešto drugo"
Plaće isplaćuje kroz mjere HZZ-a zahvaljujući kojima dobiva 4 tisuće kuna po radniku, ali i sama kaže da su to privremene mjere koja ni izbliza ne mogu pokrpati sve rupe u budžetu koje je uzrokovalo zatvaranje kafića zbog korona virusa.
- Sad mi se po prvi puta dogodilo da svojim radnicama nisam znala točno reći kada će biti plaća jer nisam znala kada će nam mjere biti isplaćene. Do sada je plaća uredno bila do desetog u mjesecu pa to curama predstavlja problem jer si ne mogu planirati plaćanje svojih obaveza i tu ih potpuno razumijem. Uz sve to, mi uredno plaćamo najam, tu su i režijski troškovi, zatim održavanje koje je nužno bez obzira na to što kafići ne rade. Tu je obaveza plaćanja rate kredita koji uredno pristiže na naplatu. A u isto vrijeme kafić koji sam otvorila u Pakracu je radio svega 4 tjedna u uopće nije uspio stati na noge.
Lokal u Lipiku joj je bio zatvoren i u prvom valu i to od sredine ožujka do 11. svibnja što znači da od lanjskih 12 mjeseca, nisu radili 4 mjeseca.
- Slušam stalno najave mogućeg popuštanja mjera i otvarana kafića i svaki dan dobivamo drugačije informacije tako da to dodatno podiže nervozu. Ne znam ni sama što ću i kako?! Sve ovisi o tome kada će nam omogućiti da radimo. Sumnjam da će nas otvoriti odmah na početku veljače, nadam se da bi mogli barem do sredine drugog mjeseca, a ako otvaranje bude kasnije, to će biti veliki problem za puno ugostitelja i neki će sigurno trajno zatvoriti svoje kafiće. I sama ću razmisliti o tome jer dugoročno nema smisla plaćati najam, održavanje i ostala davanja, a u isto vrijeme ne raditi i ne zarađivati. U životu sam se bavila samo ugostiteljstvom, ali ako budem morala, radit ću nešto drugo“, tvrdi Adriana.
Pad prometa
Dodaje da im je napravljena i velika šteta jer im je onemogućeno da rade u vrijeme kada su svake godine imali najviše prometa.
- Nama je najprometniji prosinac, a u tom mjesecu nismo radili ni jedan dan. Veći promet bi bio i u siječnju zbog rukometnog prvenstva, ali mi smo i dalje zaključani. Ne znam kako će ljudi uopće reagirati kada nas otvore. Iskustvo iz 2020., iz vremena kada nismo radili od ožujka do svibnja pokazalo je da je nama sve tamo do kraja kolovoza i početka rujna, promet bio manji za oko 25 posto. Nekim ljudima je trebalo duže da nam se vrate. Tko zna kako će sada reagirati, već su se navikli na život bez kafića. Spominje se i mogućnost rada samo na terasama. U tom slučaju komotno mogu zatvoriti jer u lokalu u Pakracu uopće nemam terasu, a u Lipiku mi je terasa zatvorena - predviđa Adriana.
Kaže da jedva čeka početi raditi ne samo zbog zarade nego i zato što joj jako nedostaju ljudi, gosti i atmosfera kafića.
- Svi smo već ludi od ovoga i svi jedva čekamo da otvorimo. Moje konobarice me skoro svaki dan ispituju ima li kakvih naznaka za otvaranjem? I gosti mi se žale na ulici da im fali kafić. Svima nam već fali razgovor, malo druženja, svi smo ludi od zatvorenosti u kuće, a navikli smo na puno ljudi. Umjesto toga preostaje mi dolaziti redovno održavati i čistiti, a bit će potrebno očistiti i uopće osposobiti kafe aparate i ledomate. Tko zna u kakvom će biti stanju i hoće li biti kvarova zbog predugog stajanja. To ću znati tek počnemo raditi - kaže Adriana.
Izostanak prihoda od ugostiteljske djelatnosti itekako se osjetio u petočlanoj obitelji Hruška koja ima troje djece starosti 17, 13 i 10 godina. Adriana kaže da su morali smanjiti rashode i potrošnju, štedjelo se prije svega na garderobi pa nije bilo sezonskih šopinga, ali ove godine nije bilo ni uobičajenih obiteljskih izleta. Ipak, Adriana ističe da će najteže biti onim obiteljima kojima kompletna zarada ovisi od ugostiteljskog posla. Takvih na području Pakraca i Lipika ima puno.
PRIČA DRUGA: DARUVAR
"Mnogi su uništeni, a nitko neće odgovarati"
U Daruvaru je pravi mali gastronomski preporod napravio restoran Little Italy. Otvorili su ga mladi ljudi koji su u rekordno kratkom roku stekli sjajnu reputaciju koja je vrlo brzo potvrđena i s nagradom Večernjeg lista za najbolji mali kontinentalni restoran u Hrvatskoj. A onda je došla pandemija, a s njom i zatvaranje ugostiteljskih objekata. Ovo im je drugi lockdown, a jedan od suvlasnika restorana, Daruvarčanin Marko Pilat, kada priča o mjerama Stožera, najčešće spominje riječ "apsurd". Njihov restoran Little Italy je u nešto drukčijoj situaciji u odnosu na kafiće jer im je ipak omogućena dostava. No, koliko im dostava zapravo donosi zarade?
- Čuj, nama je promet pao više od 80 posto. Ono što mi sada cijeli dan radimo s dostavom, to nama u normalnim uvjetima napravi jedan stol. Ali, preživjet ćemo. Mjere koje je država dala održavaju nas na životu. Što bi se reklo, dišemo mrvicu iznad vode. Ali ne razvijamo se. Planirali smo raditi terasu, staviti i klupicu, dodatno srediti kuhinju... Moramo pojačati struju, a da bi dobili 3 kilovata moramo platiti 8000 kuna... - započinje Marko Pilat priču s vidljivim grčem na licu.
I država kasni...
- Nismo otpuštali radnike. Da smo otpuštali radnike, ponovno bismo došli u situaciju da moramo uzimati nove ljude pa ih zatim uhodavati, a to je teško, pogotovo u Daruvaru. Najam plaćamo svaki mjesec. Priča se nešto da će država pokriti najam, ali to je zasad samo teorija. Rečeno nam je da platimo najam i režije pa da će se vidjeti. Mi smo sve platili, a hoćemo li dobiti i li ne - tko to zna. Tek jučer smo dobili plaće za prosinac, znači 22. siječnja tako da i država kasni. Što reći...
U ovoj teškoj i mučnoj situaciji, Pilat kaže da imaju sreću što su mali restoran pa će se i lakše izvući dok su veliki ugostitelji u velikim problemima. Nada se da će se ova agonija što prije završiti, a i on je čuo za najave o otvaranju početkom travnja.
- Kažu da će nas možda otvoriti 1. travnja? Nama je proljeće važno. Da nam još ne uzmu i proljeće. Nama će ionako trebati dosta da se oporavimo od ovoga. Ništa ne napredujemo, gomilamo minus, minus, minus...
Malo je zastao pa je skrenuo priču na Stožer i njihove odluke koje su mu, ponovio je nekoliko puta, apsurdne.
- On skaču sami sebi u usta. Rekli su da će otvoriti restorane kada incidencija dva tjedna bude ispod 300 zaraženih na 100.000 stanovnika. To je bilo prije sedam dana pa se ništa nije dogodilo. Sad se izvlače na novi soj virusa kojega još nismo ni vidjeli. Gledam i što se događa u BiH, tamo sve radi, a broj zaraženih opada.
Radili s 2500 zaraženih
Posebno je ljut što su u lockdownu najgore prošli ugostiteljski objekti i teretane. I za to ima argumente.
- Čitao sam izjave epidemiologa o brojkama koje govore o širenju zaraze u kafićima, teretanama... Na 48.000 zaraženih, 1200 ljudi se zarazilo u restoranima, barovima i kafićima. A samo 131 osoba se zarazila u teretanama od gotovo 50.000 zaraženih?! Pa to je kap u moru! Dakle, u restoranima se zarazilo 200-300 ljudi. U pet mjeseci u Hrvatskoj od 50.000 zaraženih njih 1200 se veže uz restorane, kafiće i teretane. A ti objekti su ili potpuno ili djelomično zatvoreni. Pa tko je tu lud?! To je najveći apsurd ove priče.
Pilatu je i nejasno zašto su terase zatvorene jer sada svakodnevno svjedočimo situacijama kako se ljudi masovno okupljaju na trgovima i piju Coffe to go kupljenu u kiosku.
- Prije će na trgovima netko dobiti koronu nego ako piju kavu iz aparata kafića ili restorana. Mi smo poslije svakog gosta sve dezinficirali, to u kioscima sigurno ne rade s aparatima za kavu nakon svake mušterije.
Ljuti ga i što su ih na proljeće prošle godine zatvorili kada je bilo 20-30 zaraženih, a na jesen su, nakon što je premijer proglasio pobjedu nad koronom, radili kada je bilo 2500 zaraženih.
- Koliko su obrta uništili s tim nelogičnim odlukama? Za to bi netko trebao odgovarati, ali ovo je Hrvatska, a u Hrvatskoj nikad nitko za ništa ne odgovara.
Tko je tu lud?
Kaže i kako mnogo ljudi ne razumije zašto država ugostiteljima daje novac dok traje lockdown.
- Znaju nam govoriti: "Pa čekaj, pa vi primate naš novac, novac poreznih obveznika, a ne radite ništa. Kuhari vam pola rade, a pola sjede doma, a ja radim cijeli dan da bi država vama koji ne radite dala novac. Apsurd! Želim da svi rade, da me netko ne bi pogrešno shvatio. Ali, primjerice, frizer vas šiša pola sata, stalno vam se vrti oko vas i neprestano vas dira. I oni smiju raditi. A mi donesemo jelo na stol i odmah odemo, dakle, kontakta zapravo i nema, a mi ne smijemo raditi. Pa tko je tu lud, više?! To je tužna slika Hrvatske i zato mladi bježe iz države. Od mojih 10 prijatelja, sedam ih radi vani. Vani dvoje s jednom plaćom mogu normalno preživjeti mjesec, a u Hrvatskoj dvoje s dvije plaće ne može normalno živjeti - kaže nam Pilat.
PRIČA TREĆA: BJELOVAR
"Svi rade, samo mi ugostitelji ne..."
Još jedni u nizu ugostitelja koji su se zbog zabrane rada našli u velikim problemima je i obitelj Čani iz Bjelovara, u čijem su vlasništvu tri ugostiteljska objekta u središtu grada.
- Baš kao i druge naše kolege prisiljeni smo posuđivati novce vlastitom poduzeću, a nedavno smo podnijeli zahtjev za kredit da bi uspjeli održali hladni pogon - priča nam Darko Čani, vlasnik kafića Time i Next Time te noćnog kluba Allegro. Kako kaže, za sva tri lokala i dalje uredno plaća najam što ga mjesečno stoji oko 30 tisuća kuna.
Povrat novca
- To je iznos s PDV-om, a u povrat novca za najam, koji je najavljen da bi trebali dobiti od države, PDV neće biti uračunat, već bi ga trebali odbijati u periodu kada otvorimo lokale - priča nam Čani.
Dodao je i to da je situacija oko povrata novca za najam i dalje na razini priče, a detalji o tome kada će se to uistinu i dogoditi i hoće li dogoditi još uvijek se ne znaju. Također, Čani ističe da uvjet za dobivanje tih sredstva ugostitelji ostvaruju tek nakon što podmire sve troškove, nakon čega mogu podnijeti zahtjev Poreznoj upravi za povrat novca.
- U cijeloj toj priči najžalosnije je to što u našoj državi sve radi, od frizerskih i kozmetičkih salona, foto studija, do trgovačkih centara. Jedino ne radimo mi ugostitelji, a iskreno ne znam za niti jedan slučaj u Bjelovaru da je netko od radnika imao koronu ili da je netko u kafićima dobio koronu. Mi ugostitelji smo povezani i imamo razne grupe u kojima komuniciramo, i još nitko nije spomenuo da su imali bilo koji slučaj zaraze - ističe Čani.
Pri tome naglašava da nema problem s time što spomenute djelatnosti rade, baš kao i dio njegovih kolega koji imaju mogućnost prodaje pića i hrane za van, baš naprotiv. Muči ga drugo pitanje, a to je što će biti onog dana kada Stožer napokon dozvoli rad ugostiteljima.
Brojna davanja
- Prema informacijama koje sada imam, to se sigurno neće dogoditi prije sredine ožujka, odnosno početka travnja. Problem je taj što su informacije za sada takve, da će nam rad tada bi dozvoljen samo na terasama. A što će biti s kišnim danima? Nadalje, što je s lokalima koji nemaju terasu? - pita se Čani i dodaje da se ne nalaze svi lokali na korzu te da nemaju svi velike terase.
Pored toga, napominje da ukoliko će se biti dopušten rad isključivo na terasa, promet će se bitno smanjiti i ugostitelji neće imati dovoljno sredstava da platiti obveze koje će im ponovno krenuti poput plaćanja ZAMP-u, Poreznoj upravi, mirovinskom i zdravstvenom osiguranju i drugima. Također, govori i to da nije nevažna činjenica da kontinentalni ugostitelji nisu u istom položaju kao oni na Jadranu. Temperature kod nas nisu iste kao u nekom gradu na moru, stoga nije isto sjediti na terasi kafića u Bjelovaru ili primjerice u Zadru, Šibeniku ili negdje drugdje.
Međutim, ovo nisu jedini problemi s kojima se ugostitelji susreću.
- Mi od države dobivamo 4000 kuna po radniku, ali konobari zaposleni kod nas, baš kao i kod drugih kolega čiji su lokali na korzu, imaju plaće između 5000 i 6000 tisuća kuna. Ti ljudi, govorim barem što se tiče naših konobara, imaju po jedan ili dva kredita te im od tih četiri tisuće kuna za život ostane tek mali dio, s kojim trebaju preživjeti - govori Čani koji trenutno zapošljava sedmero ljudi.
Ugrožene obitelji
Taj broj u trećem mjesecu prošle godine bio je gotovo duplo veći.
- S obzirom na to da nam je Allegro noćni klub, od ožujka je zatvoren. Do rujna prošle godine kod nas je ukupno radilo 13 osoba, ali kako noćnim klubovima rad nije bio dozvoljen niti nakon prestanka prvog lockdowna, morali smo nažalost otpustiti te ljudi - govori Čani i napominje da ovakvom odlukom države nije ugrožena samo njegova obitelj, koja cijela sudjeluje u ovom biznisu, već i obitelji njegovih zaposlenika.
Više sreće Čani nije imao i s najmodavcima. Prema njegovim riječima, nitko mu nije spustio cijene.
- Pokušao sam razgovarati s nekima od njih, ali nisam naišao na pozitivan odgovor. Rečeno mi je da oni također žive od tih novaca te da su u gabuli baš kao i ja - priča nam Čani.
Ni ovdje nije kraj njegovim problemima. On, kao i većina drugih ugostitelja, vezani su raznim ugovorima s dobavljačima.
- Imamo ugovore u kojima smo morali dati zadužnice, a u slučaju zatvaranja oni nam mogu pustiti te zadužnice na naplatu. Ako se to dogodi, cijeli život bit ću u problemu, jer ću morati vraćati nekome novce jer mi država nije dozvolila da odradim pošteno dogovoreni posao - kazao je Čani.
Cjepivo kao rješenje
Jedini spas Darko Čani vidi u cjepivu. Naime, smatra da ukoliko se dovoljan broj ljudi procijepi, konačno bi se sve moglo vratiti u normalu, jer upravo je to jedini način da ugostitelji ponovno koliko toliko stanu na noge. Za kraj, rekao je i to da ga je strah i pomišljati koliko dugo će trebati proći vremena, kada jednom i počnu normalno raditi, da se vrati u stanje prije korone.
- Bojim se da kada bi o tome počeo razmišljati, zatvorio bih sutra sve. Reći ću samo to da nam je posao u studenom 2020., u odnosu na taj mjesec 2019., pao za 73 posto. Govorim o kafiću Timeu, a ne o noćnom klubu Allegro gdje je pad 100 posto s obzirom na to da je zatvoren sada već gotovo godinu dana, zaključio je Darko Čani.