Miroslav Zeman/Foto: Privatni album
Posljednje zbogom Miroslavu Zemanu: "Sada si na nekom boljem mjestu, sa svojom Natašom..."
"Znao je nasmijati i onda kada nije bilo lako, znao je „bocnuti“, ali nikada povrijediti. Bio je odmjeren i gospodin, ali i fakin - onaj pravi, životni, kakav se ne može odglumiti", napisao je daruvarski veterinar dr. Mate Karaula
Postoje ljudi koji svojim postojanjem postanu neizostavni dio identiteta jednog grada, a njihov odlazak ostavlja prazninu koja se ne mjeri samo godinama, već dubinom traga koji su ostavili u srcima sugrađana. Jedan od takvih bio je Miroslav Zeman, čovjek nepokolebljivog integriteta i srca koje je kucalo za njegovu obitelj, struku i mir daruvarskih šuma.
Njegov životni put bio je protkan poštenjem, a svaka anegdota izrečena "ispod brka" postala je dio kolektivnog sjećanja svih koji su imali privilegiju poznavati ga.
Miroslav se javio našoj redakciji prije nekoliko mjeseci s molbom da objavimo njegovo oproštajno pismo supruzi Nataši Zeman, poznatoj daruvarskoj ortodontici, što smo i učinili OVDJE. Sada su nas njegove kćeri Mirna i Maja zamolile da objavimo nekrolog njegovog prijatelja i kolege Mate Karaule.
Život ispunjen radom
Uz zahvalnost svima koji su im u teškim trenucima izrazili iskrenu sućut i pružili podršku, kćeri Mirna i Maja još jednom se prisjećaju voljenog oca Miroslava Zemana, preminulog 24. veljače 2026, riječima njegovog kolege i prijatelja, Mate Karaule:
"Draga obitelji, prijatelji, kolege i svi koji ste poznavali nažeg Miru, Sa suzama u očima opraštamo se od čovjeka čiji se odlazak ne može izmjeriti riječima. Odlazi netko tko nije bio samo dio naših života, nego dio našeg svakodnevnog ritma, dio grada, dio priča koje su se prepričavale i koje će se još dugo prenositi. Opraštamo se od Miroslava Zemana. Rođen 13. studenoga 1949. godine, Miro je živio život ispunjen radom, odgovornošću i ljudima. Gdje god je bio - prvo kao mladi veterinar u Općini Đulovac, na farmi tovne junadi u Suhopolju, u vlastitoj trgovini Zemko, u Karaula veterinarskoj ambulanti ili kao viši državni inspektor do kraja svog radnog vijeka - radio je savjesno, pedantno i pošteno.
Nalazio mir u prirodi
U veterinarstvu je ostavio velik i neizbrisiv trag, podigao ugled struke i svojim radom sudjelovao u suzbijanju mnogih zaraznih bolesti. Bio je onaj koji nije tražio pohvale, ali je zasluživao poštovanje. Uz svoj profesionalni poziv, njegova trajna ljubav bilo je lovstvo. U prirodi je nalazio mir, snagu i slobodu. Lov mu nije bio samo strast, nego način života, razgovor sa samim sobom i s tišinom šume koju je poštovao. U toj tišini bio je svoj, baš kao što je i u životu znao prepoznati pravu mjeru. Ali Miro nije bio samo čovjek rada i struke. Bio je čovjek iz naroda i pripadao je tom narodu. Svatko tko ga je poznavao nosi u sebi barem jednu priču o njemu. Neku anegdotu, neku pošalicu, neku njegovu duhovitu opasku izrečenu ispod prepoznatljivog brka. Znao je nasmijati i onda kada nije bilo lako, znao je „bocnuti“, ali nikada povrijediti. Bio je odmjeren i gospodin, ali i fakin - onaj pravi, životni, kakav se ne može odglumiti.
Strog, ali pravedan
Bio je autoritet, ali ljudski. Strog, ali pravedan. Direktan, ali topao. I upravo zato su ga ljudi slušali, poštovali i pamtili. Njegova prisutnost osjećala se, a njegov izostanak danas boli. U svom privatnom životu bio je oslonac obitelji. Sa suprugom Natašom vjenčao se 1976. godine i ona je bila njegova jedina, njegova snaga i njegov mir. Njegove kćeri, Mirna i Maja, bile su njegov ponos, njegova radost i smisao svega. Iza sebe ostavlja svoj trag, ali i ono najvrjednije što čovjek može ostaviti ovome svijetu -svoje dvije kćeri, kao svoj najveći obol.
U njima nastavlja živjeti njegova ljubav, njegova snaga i njegov duh. Svatko od nas je čovjek od krvi i mesa, sa svim svojim manama i vrlinama, poslan na ovaj svijet s nekim zadatkom. Miro je svoj zadatak ispunio časno. Živio je punim plućima, radio pošteno, volio iskreno i ostavio iza sebe neizbrisiv trag - u veterinarstvu, u lovstvu, u ovom gradu i u svakome od nas. Dragi Miro, u ovim trenucima tuge teško je pronaći riječi koje bi mogle opisati bol zbog tvog odlaska. Odlaziš tiho, ali ostaješ snažno - u uspomenama, pričama i osmijesima koje si nam ostavio.
Bio si i fakin i gospodin, poznati brk Daruvara, ali prije svega - čovjek velikog srca. Do nekog ponovnog susreta, uživaj na nekom boljem mjestu, na nekom boljem lovištu, u tišini kakvu si volio, sa svojom voljenom i jedinom Natašom.
Počivaj u miru, dragi Miro. Neka ti je laka hrvatska zemlja."
Dobijte informaciju odmah zapratite nas na Facebooku i TikToku!