Nepokretnom Mariju Rotary Club Bjelovar i Vacom darovali računalo

Teško je opisati taj iskreni smiješak na licu Marija Ferenčića kada je na Badnji dan prvi put uključio svoje novo računalo. Kako se nasmijao gledajući u novi ekran svog novog računala, tako nam se svima razvukao smiješak na licu. I njegovoj majci Veri i tati Darku i našem novinaru Mariju Baraću koji mu je pomogao spojiti sve komponente i kablove.

"I... Što kažeš?", pitali smo ga. 

Mario je nekoliko trenutaka gledao u ekran i onda, ne skidajući smiješak s lica, rekao: 

"Super je...."

"Je li brži od starog?"

"Uf, da brži... Neusporedivo", rekao je ne skidajući pogled s ekrana. Dvanaest godina staro računalo koje je dosad koristio, zahvaljujući Vacomu i Rotary Clubu Bjelovar, odlazi u povijest. 

Nenadoknadiv gubitak

Mario Ferenčić (33) bio je tema naše priče koju smo objavili 12. prosinca ove godine. Naime, obitelj Ferenčić je živjela normalnim i mirnim životom u žumberačkom naselju Kostanjevac nedaleko Jastrebarskog. A onda su stvari krenule po zlu. Sve je počelo kada je, prije 12 godina, Marijev stariji brat Dario poginuo u prometnoj nesreći. Obitelj se teško nosila s nenadoknadivim gubitkom, a tata Darko se zbog te tragedije morao i psihički liječiti. 

Nekoliko godina kasnije, 2013. godine, Mario je, također u prometnoj nesreći, teško stradao kada je tog svibanjskog jutra putovao na posao. Liječnici su mu uspjeli spasiti život, ali je pretrpio teške tjelesne ozljede i ostao nepokretan. S obzirom na to da su liječničke prognoze ipak bile optimistične i dale naslutiti da bi Mario, uz kvalitetne terapije i liječničku skrb, možda mogao ponovno prohodati, Vera i Darko su život posvetili tom cilju i preselili se u Krapinske Toplice. Mario je u tamošnjoj bolnici za rehabilitaciju svaki dan išao na fizikalne terapije sve dok mu država 2017. godine novim zakonom to nije onemogućila. 

U međuvremenu je ponovno ostvario pravo na redovnu fizikalnu terapiju, ali su im životni troškovi bili preskupi te su odlučili svoju životnu borbu nastaviti u Lipiku, primarno zbog Lipičkih toplica. 

Mario nema nikakvih mentalnih poteškoća, normalno priča i komunicira. Jako voli kompjutor i internet, ali je ograničen jer mu je pokretna samo šaka desne ruke. Dosjetljivom i upornom kakav je, i to je bilo dovoljno da se snađe pa iskoristi dugački križni odvijač i pomoću njega tipka slova na tipkovnici.

Čuda su se zaredala

Mojportal.hr pokrenuo je tada humanitarnu akciju, koju je prenošenjem naše priče o Mariju pomogao i Jutarnji list. Mario je, naime, za Božić imao samo jednu želju - nova neurološka kolica jer su mu se njegova nakon tri godine korištenja gotovo pa raspala, a pravo na druga stječe tek za dvije godine. 

I ne da se sada dogodilo čudo nego su se čuda zaredala!

Akcija je, zahvaljujući dobrim ljudima u Hrvatskoj, ali i Hrvatima u dijaspori, više nego uspjela. Ne samo da su čitatelji u svega nekoliko dana uspjeli prikupiti dovoljno novca za nova neurološka kolica koja koštaju oko 10.000 kuna, nego se skupilo i za drva za ogrjev i još neke prijeko potrebne životne potrepštine. U akciju se uključila i Zagrebačka županija, koja je već godinama uz obitelj Ferenčić (i svaka im čast na tome) koja im je nešto ranije pomogla adaptirati kupaonicu, a sada su im u Lipiku, u sasvim drugoj županiji, ugradili centralno grijanje tako da Mariju sada više nije hladno u sobi. 

Našem portalu zatim se javio i gospodin Josip Škrtić koji u Kanadi vodi radijsku emisiju na hrvatskom jeziku. Pročitao je priču objavljenu na našem portalu, prepričao je u eteru i pozvao slušatelje da pomognu Mariju. Kanadski Hrvati su mu uplatili 9800 kuna. I njima hvala im na tome.

Također se javio i gradonačelnik Lipika Vinko Kasana koji je rekao kako će mu grad urediti pristup kući koji sada nikako nije adekvatan za osobu koja se kreće uz pomoć neuroloških kolica. 

I baš kada smo mislili da se akcija približila svome kraju, javili su nam se Igor Valentić, vlasnik lanca trgovina informatičkom opremom Vacom i Boris Budinjaš, direktor daruvarske tvrtke SAB koja proizvodi držače alate za alatne strojeve i zastupnik je japanskog proizvođača Kubota te njemačkog proizvođača građevinskih strojeva Kramer Werke. Obojica su, inače, članovi Rotary Cluba Bjelovar, koji okuplja uspješne poduzetnike koji su posvećeni i humanitarnom radu u svakodnevnom životu. 

Donacija Rotarijanaca i Vacoma

Pročitali su da Mario koristi 12 godina staro računalo pa su mu odlučili donirati novo; u paketu je dobio računalo s i3 procesorom i SSD diskom, bitno veći monitor dijagonale 24 inča, zvučnike... 

- Drago mi je da je Rotary Klub Bjelovar i tvrtka Vacom ovom akcijom pomogla našem Mariju Ferenčiću kako bi dobio računalo za pristup internetu i novim tehnologijama. Rotary Club Bjelovar i tvrtka Vacom nastoje promicati načela uključivosti ranjivih skupina, a ovom akcijom pomažemo Informacijsko-komunikacijsku pristupačnost osoba s invaliditetom - rekao nam je vlasnik tvrtke Vacom Igor Valentić.

Marijevoj majci Veri oči su se neprestano punile suzama.

- Dragi ljudi, ne poznam vas, a toliko ste nam pomogli. Ne znam uopće kako bih se zahvalila. Mariju sve ovo puno znači, sretan je, a sad je dobio i novo računalo. Mi smo zbog njega i uveli internet, nama internet ne treba. Ali njemu puno znači. Ne mogu vam opisati koliko mu puno znači - govorila je brišući suze dok je Mario i dalje zaljubljeno gledao u ekran.

- Evo, pogledajte ga! On je takav od jutra! Čim se probudi, on se smije. Stalno je dobre volje iako je nepokretan. Nevjerojatna je njegova snaga - govori ponosno otac Darko. 

A Mario i dalje gleda u novi ekran. Križnim odvijačem ukucava adresu i zatim otvara članak. 

"Joooj, mama, tata, vidite, ovaj je vozio auto s više od dva promila u krvi! Taj se baš dobro napio!", rekao je Mario sjedeći u svojim raspadnutim neurološkim invalidskim kolicima držeći u jedinoj pokretnoj desnoj ruci križni odvijač s kojim pritišće tipke i surfa. 

Tako, kada drugi put popijete i odlučite sjesti u auto ili jednostavno divljate na cesti, sjetite se našeg dobrog Marija.

Vaša trenutna glupost nekome može potpuno promijeniti život.