HRT-ovci Suzana, Marijana i Sani sjajno pjevaju: "S publikom u Bjelovaru imamo posebnu kemiju"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Osim što su dugogodišnji kolege na HRT-u, pa shodno tome i dobri prijatelji, Bjelovarčane Marijanu Kranjec, Suzanu Balen i Sanija Lukića veže još nešto. A to je dobar glas zahvaljujući čemu mikrofon uzimaju u ruke i onda kada nisu na poslu. I to u sasvim drugoj ulozi. Ono kulturnoj, zabavnoj, a često i humanitarnoj.
Nastupi u emisiji Lijepom našom, u sklopu DOKUarta, na festivalima, u muzeju, Domu kulture, u legendarnoj birtiji Zagreb, na rođendanima…, njihov su hobi u kojem, vidi se to iz aviona, zaista uživaju. A u tome ih podržava i publika, naročito ona domaća, bjelovarska, kojoj nikada dosta glazbenih zgoda s ovim simpatičnim novinarima.
Zajedno više od tri desetljeća
Kako to jedan novinar završi u glazbenom svijetu i otkad to kod njih traje, otkrili su nam kolege Marijana, Sani i Suzana u kraćem razgovoru u back stageu, neposredno prije nedavnog nastupa s humanitarnom notom u Domu kulture. Podsjetimo, Liga protiv raka Bjelovarsko-bilogorske županije ponovno je organizirala humanitarnu akciju, odnosno koncerti na kojem su nastupili Sani Lukić kao dio Karo banda, te solistice Suzana Balen i Marijana Kranjec. Koncert je organiziran povodom „Mjeseca borbe protiv raka“.
Probu su odradili dobro raspoloženi, a iako ih je dijelilo svega nešto više od desetak minuta do nastupa, tremu ili su vješto skrivali ili ju, poput samih profesionalaca i glazbenika, nisu imali.
Marijana i Sani, kako su nam otkrili, kolege su na HRT-u više od 30 godina. Od prvoga dana rade zajedno u Bjelovaru. Suzana im se pak, pridružila 1996. godine.
Pjevanje je došlo sasvim spontano, kažu nam, i to na prvom rođendanu kojeg su zajedno slavili.
- Čak i na nekim snimanjima znale smo sjesti i onako u pauzi zapjevati. Uvijek smo nešto pjevušile, a glazba je u našim životima valjda oduvijek, kaže nam Suzana koja je uz Marijanu, završila osnovnu glazbenu školu. Marijana je svirala flautu, a Suzana harmoniku.
Prvi ozbiljniji Marijanin solo nastup bio je na festivalu Djeca, radost, pjesma s nekih 10-ak godina. Obje su pjevale u zboru.
U glazbu s kumom
- Voljela sam pjevati, no moram priznati da mi je u to školsko vrijeme zbor bio muka. Kasnije sam nastavila pjevati u kafićima, s bendovima, s kolegama i prijateljima. Tako je sve krenulo, prisjeća se Suzana koja je kao mlada djevojka od 20-ak godina pjevala u garešničkom glazbenom sastavu. Snimile su jedno pet pjesama koje su se u to vrijeme vrtjele na radio stanici.
Sani je pak glazbeni talent počeo brusiti zajedno sa svojim kumom Zoranom Čanićem koji danas u Karo bandu svira gitaru. Znaju se još od osnovne škole.
- Zoran je od brata dobio gitaru. Ja sam uskočio s pjevanjem i tako smo krenuli nastupati. Ubrzo smo proširili naš mali sastav. Goran Kruno Kukolj je na udaraljkama, a na kraju nam se pridružio i Velibor Radmanović – Velja na klavijaturama. Sada naš Karo bend postoji već nekih 10-ak godina. Sviramo najviše glazbu 80-ih, pop, rock i zabavnu glazbu i nešto starih narodnjaka kada ljudi baš traže. Cajke nisu u našem repertoaru. Nastupamo po feštama, maturama, godišnjicama, rođendanima, priča Sani koji je i dio Klape Bjelovar u kojoj je 11 godina aktivno nastupao.
Pjevanje u javljanju uživo
- Nastupi po festivalima s klapom posebno su mi iskustvo. A u dragom sjećanju mi je i nastup na Večeri poezije Drage Britvića u Pitomači na kojem smo Zoki i ja izveli Mišin hit Noćas ćemo zemlji ko materi reći. Malo ljudi zna da je Drago Britvić bio Podravac, a da je napisao hrpu dalmatinskih hitova poput Maslina je neobrana i Budi noćas mirno more, otkriva nam Sani i prisjeća se nekih zajedničkih pjevačkih uspomena s Marijanom i Suzanom od kojih je za spomenuti ona s uključenja u 20. rođendan Dobro jutro, Hrvatska.
- Budući da volimo domaće autore, otpjevali smo hit Željka Sabola Prijatelji stari gdje ste. Bilo nas je 10-ak. Čak smo radili i neke obrade pa ih tako izvodili, a među njima je i Moslavački kraj. Za jednu godišnjicu Dobrog jutra napravili smo i spot, između ostalih pomogao je i naš kolega Davor Lovrić, prisjećaju se naši sugovornici.
Suzana i Marijana nemaju svoje stalne bendove, no rado se odazivaju na događanja na koja ih pozovu. Među njima je svakako i humanitarna akcija Lige protiv raka BBŽ-a, zatim Advent u Bjelovaru, Božićni gala koncert na kojem će nastupiti i ove godine i to pod imenom bjelovarski TVartet. Zajedno s Davorom Lovrićem izvest će pjesmu Božić dolazi i ne sumnjamo, raspametiti publiku. Kako u dvorani, trako i pred malim ekranima budući da se koncert snima i potom prikazuje na HTV-u.
Lijek za tremu
Sani je s Karo bandom nastupao u sklopu Ljeta u boho parku i na Adventu, a zajedno sa Suzanom tu su i nastupi s tamburaškim sastavom HORKUD-a Golub. Ove godine pridružila im se i Marijana.
- Mislim da smo u travnju pjevali sevdalinke, a u ljetu smo imali nastup u atriju muzeja pod simpatičnim nazivom Tamburaški skok kroz pop i rock, prisjeća se Marijana.
Naše sugovornike nismo propustili pitati imaju li tremu prije nastupa te ako imaju, na koji način ju kontroliraju. Dolazi li možda kakva žestica u obzir pod izlikom „lijeka“.
- Pitanje nije nimalo glupo, uvijek ima manja doza treme, no valja ju znati kontrolirati. Budući da radimo na televiziji, imali smo govorne vježbe pa smo onda naučili pravilno disati što je ključno, pojašnjava nam Suzana.
Marijana nam, pak, otkriva kako alkohol ne dolazi u obzir.
- Bože sačuvaj! Alkohol nikako nije dobar jer on otupi osjetila. Moraš biti malo nabrijan i koncentriran, glava mora biti bistra, kaže nam Marijana.
Zanimljivu zgodu s jednog od nastupa podijelio je s nama Sani. Naime, otpjevao je krivu riječ, a da to nije niti shvatio…
- Umjesto zaustavite Dunav, otpjevao sam zaustavite zemlju. Ovaj sa strane me trka, ja gledam što mu je, priča nam kroz smijeh Sani i dodaje kako je u tim trenucima važno ne stati.
Na krivoj adresi
Posebnih trenutaka prisjetila se i Suzana. Među njima su i koncerti u čast Željka Sabola.
- To su divne pjesme koje publika obožava. Vojo Šiljak pričao bi viceve, anegdote, doznali bismo neke stvari o autorima koje nikada drugačije ne bismo saznali, to su dragocjeni trenuci i zgode koje te obogate kao čovjeka, priča nam Suzana koja je iznimno zahvalna profesoru Borisu Beketiću zahvaljujući kojemu je i nastupala na tim koncertima. On je, dodaje nam, vjerovao u nju.
Sani pak, dodaje anegdotu kada su nastupali prvi put u jednom klijeti u Martincu. Došli su u ulicu, vidjeli hrpu poznatih ljudi na okupu kako se vesele, pozdravili ih, parkirali i krenuti vaditi instrumente.
- Oni nas gledaju, šute, a kada smo sve izvadili onda su nam rekli da smo na krivoj adresi i da moramo ići 10 kuća dalje, prisjeća se Sani.
Jednom su pak došli na dogovorenu adresu, a zbog premalenog prostora od njih petero u bendu, moglo ih je ostati tek troje.
Ono što je možda javnosti manje poznato, jest činjenica da su i neki drugi zaposlenici s HRT-a koji su svojedobno radili u bjelovarskom studiju, glazbeno talentirani i vrlo uspješni.
- Hrpa ih je! Željko Topić ima svoj Kein Engel Rammstein tribute band, Davora Lovrića svi znaju, svira u Balaševićevom tribute bandu, posvuda i stalno. Tu je i Željko Trogrlić, gitarist, pjevač. Damir Hajduk vrsni je cimbalist i na njega smo jako ponosni, kažu naši sugovornici, ponosni na svoje druge uspješne kolege koji u glazbi također pronalaze radost.
- Divno je pjevati. Da to ne volimo, ne bismo to radili. A još više je divno nastupati doma, sa svojim kolegama i prijateljima i pred našom domaćom publikom. Tu je uvijek opuštena atmosfera, nema treme, samo pjesma, zabava i smijeh, kažu naši kolege HRT-ovci koji obožavaju kemiju koja se skoro pa uvijek stvori kada nastupaju doma.
Iskopčali im struju
Dok se Sani sa svojim bendom povremeno nalazi na probama, cure Marijana i Suzana prave su štreberice. Veoma im je stalo, priznaju, da njihov nastup bude besprijekoran stoga ne žale slobodno vrijeme utrošiti na pripreme i probe.
Unatoč trudu i pripremama, ponekad se dogodi da ne ide sve glatko kako je zamišljeno.
Jednom prilikom tako, njihov izbor glazbe nije odgovarao publici koja je uporno tražila cajke. Nakon upornog traženja, dečki iz Karo benda odlučili su im odgovoriti dobrim starim Rock and rollom. Ekipa im je najprije iskopčala struju, a potom su se spakirali i – otišli.
Za kraj, priča nam Sani i još jednu ne tako lijepu zgodu koju će zasigurno zapamtiti.
Iako je pjesma obično vezana uz neko veselje, tokom jednog od njihovih nastupa gošći je pozlilo, a na kraju je i preminula.
Sve je to, dodaje, život.
Što on sve donosi u budućnosti, nemoguće je znati, ali jedno je sigurno – uz pjesmu i prijateljstvo sve je ispunjenije.
Kolegama novinarima želimo još puno zajedničkih pjesama i uspomena na pozornici, naravno s mikrofonom u rukama.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!