GOSPODARENJE ŠUMAMA: Evo kako korak po korak izgleda prirodna obnova!
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Koliko puta smo šetali šumom, naišli na posječena, desetljećima stara stabla i osjetili zbog toga srdžbu? Ako je to komadić prirode u kojem uživamo od djetinjstva, naše pravo da zbog posječenih stabala negodujemo, bunimo se, tražimo krivca, još je veće. Barem mi tako mislimo.
U sljedećim rečenicama, ponudit ćemo vam ubrzanu edukaciju. Laičkim, jednostavnim rječnikom pojasnit ćemo kakva je procedura kod obnove šuma i što je obvezni, zapravo neizostavni dio ako želimo da naredne generacije uživaju u novim, zdravim stablima. U tome će nam pomoći Ivan Cug, voditelj Uprave šuma podružnice Bjelovar koja gospodari šumama na području više županija. Naime, uz Bjelovarsko – bilogorsku, Uprava šuma Bjelovar djeluje i na području Zagrebačke te Požeško – slavonske županije. Do 01. 08. 2019. gospodarili su i dijelom Virovitičko – podravske županije, kada su Šumarije Virovitica i Suhopolje izdvojene u UŠP Slatina.
FSC certifikat
Unatoč tome, Uprava šuma Podružnica Bjelovar najveća je u Hrvatskoj s ukupno 800 zaposlenih osoba u 13 šumarija, stručnim službama i dvije radne jedinice – rasadničarstvu te prijevozu, mehanizaciji i graditeljstvu. Temeljna načela hrvatskog šumarstva su održivo gospodarenje s očuvanjem prirodne strukture i raznolikosti te trajno povećanje kakvoće funkcija šuma, što u prijevodu znači – korištenje onoliko drvne tvari koliko priraste te kratkoročno – detaljno planiranje za prvih deset odnosno dvadeset godina, te okvirno, manje detaljno za slijedećih još dvadeset godina gospodarenja šumama. Važno je napomenuti i kako su Hrvatske šume nositelj FSC certifikata za gospodarenje šumama što znači da se njima gospodari prema strogim, ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. Sve navedeno svake godine kontrolira ovlaštena međunarodna kuća, tako da nepravilnostima mjesta nema.
-Svakih 10 godina radi se redovna revizija, odnosno izrađuje se dokument od nekoliko tisuća stranica. On se zove osnova gospodarenja za pojedinu gospodarsku jedinicu. Tada se za te šume radi inventura i detaljan propis za pojedini odsjek. Potom to odobrava nadležno ministarstvo, a nakon što se završi taj posao koji obično traje oko godinu dana –zakazuje se javni uvid na koji mogu doći svi koji to žele. Znači, našim djelatnicima mogu se postavljati pitanja, onaj tko želi može dati svoju primjedbu, razgovarati, raspravljati, pitati struku što se to namjerava raditi u toj gospodarskoj jedinici u narednih 10 godina – pojašnjava početnu proceduru Ivan Cug i dodaje kako potom ministarstvo, te brojna nadležna tijela u zaštiti okoliša i prirode odobravaju tu osnovu. Nakon što se ona napokon odobri i potvrdi – ona je zakon i propis za sve koji gospodare šumom.
Pojednostavljeno, nijedan djelatnik Hrvatskih šuma ništa ne može raditi na svoju ruku jer je svaki detalj propisan u osnovi koja ima nekoliko tisuća stranica i koja je jedini zakon za desetogodišnje razdoblje.
Privredni prijestup
-Blizu 50 posto kopnene površine Hrvatske je pod šumama, a oko 80 posto od toga su državne šume. Mi prilikom gospodarenja šumama ne izmišljamo toplu vodu već se samo držimo unaprijed izrađenog plana. Tamo sve piše, treba li npr. pristupiti proredi, je li riječ o mladoj šumi ili treba napraviti oplodnu sječu. Detaljno su precizirani starost šume, nagib terena, vrsta drveća i brojni drugi detalji. Ako piše da je na redu oplodna sječa, onda se ona mora provesti u tih 10 godina. Ako mi to ne napravimo, činimo gospodarski, privredni prijestup – jasan je voditelj Uprave šuma Bjelovar Cug dodavši kako provedbu te osnove kontroliraju inspekcije.
Zakonom je precizirano kako iz Uprave šuma moraju odgovoriti na sva pitanja javnosti, no ono što se događa u posljednje vrijeme, upozorava i sam Cug, svojevrsno je maltretiranje.
-Kome god padne na pamet, može postaviti neko tendenciozno, sa zločestom namjerom pitanje, a kod nas tada cijela ekipa staje s redovnim poslom i odgovaramo na ta pitanja, analiziramo, prikupljamo, trošimo vrijeme da bismo prezentirali naš proces rada nekome tko često i ne želi slušati kako stvari u praksi funkcioniraju. Najgore je što su takve situacije sve učestalije, sa sve ozbiljnijim optužbama – upozorava Cug i u nastavku pojašnjava kako teče proces obnove šuma u našim krajevima.
Preborne šume
-Na našim prostorima rastu jednodobne, regularne šume bukve, hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka, graba, jasena, johe, lipe i ostalih vrsta. U goranskom dijelu Hrvatske, primjerice, rastu preborne šume jele i bukve. Osnovna razlika i čitava mudrost je u biologiji pojedinih vrsta, jer u goranskim šumama jela nikne i u potpunom mraku, pod zastorom starih stabala i ona tako može egzistirati 5, 10, 15 ili više godina i čekati svoju „priliku“. Ona se dogodi kada šumari uđu na tu površinu i posijeku određeni broj starih zrelih stabala i tako svakih 5 do 10 godina. Te šume manje-više stalno izgledaju isto, nema šokova koje izazivaju dovršni sjekovi na kraju pomladnog razdoblja u našim krajevima.
Jednodobne šume bukve i hrasta, pak, funkcioniraju sasvim drugačije. Iza obilnog uroda sjemena u jesen, prve godine svjedočimo gustišu prepunom mladih hrastića, kao četka su gusti, no već sljedeće godine pola ih nema. Godinu iza, nema ničega. Znači, biologija takve šume zahtjeva da kod zrele šume krenemo u oplodnu sječu na način da potičemo urod sjemena, a kad dobijemo gusti ponik - prorijedimo staru šumu, maknemo 20, 25 posto starih stabala da bismo pustili mladicama svjetlo da se ne bi dogodilo odumiranje. Zatim njegujemo mladice, prskamo ih protiv pepelnice i ostalih bolesti radimo žetve korova, a sve kako bismo pomogli mladicama da stasaju. Za koju godinu prorijedimo još jedan dio starih stabla, ali ne sve jer još uvijek ta stara stabla imaju zadaću štititi mladice. Tek kada je ta mlada šuma dovoljno stasala da može nastaviti samostalni rast i razvoj – mi idemo u dovršni sjek, koji odobrava šumarski inspektor! Mladice su tada visine od pola metra do metar i pol, ali ljudi to ne prepoznaju kao mladu šumu i tu je najveći problem. Pripremni i naplodni sjek, javnost još nekako i „proguta“, no kada dođe do dovršnog sjeka – oni su šokirani.
Zadnji sjek u postupku prirodne obnove laiku predstavlja nestanak šume na nekom prostoru što je potpuno kriva percepcija jer na tom istom mjestu već egzistira mlada šuma koja će laiku kao takva biti prepoznatljiva tek nakon 20 ili 30 godina – detaljno nam prezentira ciklus u obnovi šuma Ivan Cug i dodaje kako takav ciklus u poljoprivredi traje jednu godinu, no u šumama on je znatno duži i traje između 100, 120 ili 140 godina.
Pojam pošumljavanja
No, to je jedini način da se provede prirodna obnova, što mnogima nije jasno. Valja napomenuti kako Uprava šuma podružnica Bjelovar gospodari s ukupno 120 tisuća hektara šuma te kako je sadnja sadnica samo pomoć i dopuna postupcima prirodne obnove, što također mnogi ne znaju.
-Nas šumare često dočeka pitanje koje je pomalo nespretno i pogrešno: Koliko siječete, a koliko sadite? Pitanje je to koje je odraz apsolutnog nerazumijevanja našeg posla i struke. Valja reći kako se većina sadnica sadi iza dovršnih sjekova u prve tri godine u svrhu popunjavanja gdje nije uspjela prirodna obnova ili je pomladak oštećen mehanizacijom. Manji dio se sadi na kompletnim površinama, tamo gdje se moralo prije toga napraviti čistu sječu zbog sušenja vjetroloma, ili vjetroizvala na primjer i to je pošumljavanje. Pošumljavanje je i sadnja na novim površinama, na kojima ranije nije bila šuma – istaknuo je Cug dodavši kako je najveći dio sadnica unesen u odjele UŠP Bjelovar proizveden u njihovim rasadnicima „Zdenački Gaj“ u Velikim Zdencima i „Sjevernjaci“ u Ivanskoj, koji godišnje proizvode oko milijun i 200 tisuća sadnica, uglavnom hrasta lužnjaka i kitnjaka.
-„Posljedica“ sječe i proizvodnje drvne mase svakako je i uplata šumskog doprinosa jedinicama lokalne samouprave i to u visini od 5, odnosno 10 posto od vrijednosti svakog proizvedenog kubika. Za 2020. godinu UŠP Bjelovar uplatila je gotovo 20 milijuna kuna na račun šumskog doprinosa. Jedinice lokalne samouprave dužne su tim novcem uređivati lokalnu infrastrukturu, odnosno ceste – zaključio je Cug koji se u nastavku razgovora dotaknuo i određenih poremećaja u normalnim – redovnim ciklusima obnove šuma, poput ratova, kada su pojedini dijelovi šuma posjećeni protupropisno i mimo osnova gospodarenja.
Drvoprerađivački sektor
-Posljedice toga dolaze na naplatu nakon stotinu godina jer u jednom trenutku dolaze na red prevelike površine šuma za obnovu na jednom području. Taj poremećaj vuče repove i dalje, a alternativa tome je ostaviti da te zrele šume propadnu, što nikome nije u interesu. U drvoprerađivačkom sektoru radi velik broj ljudi, mnogi žive od toga i to treba imati na umu. Mi si ne možemo priuštiti da se igramo „zaštite prirode“ i da šume puštamo da se pretvaraju u prašumski oblik, to nema smisla – upozorava Cug i pojašnjava kako je šuma u Hrvatskoj sve više, što je posljedica iseljavanja i nestanka cijelih sela i naselja. Drastičan primjer su pojedina područja Hrvatske stradala u domovinskom ratu, gdje se život nije vratio u željenom opsegu.
Rezime cijele priče oko koje se u javnosti sve više diže panika zapravo je prirodni, biološki poredak na koji čovjek ne može puno utjecati. Jer ciklus obnove šuma nije osmislio čovjek koji danas živi. Njega je nametnula priroda biološkim poretkom, a na šumskom stručnjaku je tek da ga poštuje i njeguje. Na svima nama ostalima je da se educiramo i da ne prozivamo ili optužujemo bez da naučimo osnovne definicije ove struke. Na šumarskim je pak djelatnicima da strpljivo odgovaraju na pitanja, kao i da ulože dodatne napore educirati javnost o svemu onome što svakodnevno rade.
Tendeciozne prijave
Ona tendeciozna pitanja dijela javnosti ili potvrđene kriminalne radnje unutar tvrtke ili šumarske i drvo prerađivačke branše, ne treba stavljati u fokus, jer istina je da u svakom žitu ima kukolja, što je potvrdio i sam voditelj UŠP Bjelovar Ivan Cug. No, to nikako ne znači i ne smije se dopustiti da zbog vlastitog neznanja sve šumarske djelatnike koji gospodare našim šumama svrstavamo u isti koš.
Šume ne treba štititi od šumara, jer šuma ne raste „dok šumar spava“, kako kaže poslovica, odnosno, barem ne šuma kakvu svi želimo ostaviti budućim generacijama! A to znači, vrijedna u estetskom, gospodarskom, klimatskom, zaštitnom, turističkom i svakom drugom smislu.
