Daruvarčanka Nada o svojoj borbi s rakom dojke: "Unuk mi je najjača motivacija da ozdravim"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
DARUVAR – Zagazili smo u listopad, u mjesec borbe protiv raka dojke. U ovim smo danima stoga više nego inače posvećeni, ne samo borbi protiv raka od kojega u Hrvatskoj godišnje oboli velik broj žena, već se trudimo, svatko na svoj način, upozoriti žene na važnost brige o svojem zdravlju, odnosno važnost prevencije oboljenja. Inače, 7. listopad proglašen je Danom borbe protiv raka dojke dok se prve subote u listopadu (danas) obilježava Dan ružičaste vrpce.
Sve ovo jako dobro znaju i u daruvarskoj Ligi protiv raka. Kako nam kažu, humanitarna akcija Dan ružičaste vrpce ima za cilj upozoriti na važnost ranog otkrivanja raka dojke.
Skriveni simptomi
- Sve je počelo prije gotovo dvadeset i pet godina, kada je u Americi pokrenuta neprofitna, humanitarna udruga za borbu protiv raka dojke, nazvana po svom simbolu Ružičasta vrpca. Ove godine taj dan obilježava se 5. listopada. Za sve oboljele da što prije ozdrave pomolii smo se u Mariji Bistrici, kazala nam je Milada Sofka, predsjednica daruvarske udruge dodavši kako iz spomenutog razloga danas nisu imali štand u gradu.
Jedna od žena koja se bori s karcinomom dojke je i Daruvarčanka Nada Runtić (69). Iz svojeg osobog iskustva najbolje može posvjedočiti koji su to simptomi bolesti, kada otići liječniku, ali i gdje i kako pronaći snagu za borbu koja nije nimalo jednostavna.
S druge strane, njezin vedar duh i snaga mnogim ženama mogu biti inspiracija i nada da unatoč dijagnozi karcinoma, život nije gotov. Naprotiv, može biti kvalitetniji nego ranije.
Na početku razgovora Nada otkriva kako je zapravo one prve simptome teško prepoznati jer je svaka žena drugačija i neka upozorenja tijela uopće neće prepoznati kao simptom bolesti.
Brza dijagnoza
- Ja sam bila jako, jako umorna. Osjećala sam se kao da sam u kratkom vremenu jako ostarjela. Nekad pripisujemo takve stvari lošem vremenu, radu i slično. Zatim mi se nekoliko puta zamračilo pred očima, kao da sam vidjela crni pravokutnik odjednom. Mislila sam da je to od sunca, vrućina. Bile su mi izražene i promjene raspoloženja, od tuge do veselja i to bez nekog povoda, priča Nada i spominje samopreglede dojki o kojima je ponešto znala od ranijih predavanja na kojima je bila. U stvarnosti je kod nje sve bilo drugačije, nije mogla napipati kvržicu, no kada je htjela leći na trbuh, osjetila je bol u dojci za koju se kasnije ispostavila da je bolesna.
Liječniku je otišla tek nakon što je jedne večer nakon tuširanja na dojci ugledala tamniju mrlju veličine kovanice od nekadašnjih pet kuna. Pokazala je taj tamniji krug s blago naboranom kožom suprugu te je već idućega dana otišla svojoj liječnici.
- Odmah me poslala u bjelovarsku bolnicu gdje sam bila na ultrazvuku, mamografiji i pregledu. Nalazi su odmah upućivali na karcinom dojke, a liječenje sam započela u Klinici za tumore u Zagrebu, na popularno zvanom Institutu. Morala sam napraviti puno pretraga, a dijagnoza je bila potvrđena - uznapredovali zloćudni, invazivni karcinom dojke u IV. stadiju. Liječnici su se sastali na konziliju te mi predložili operaciju. U tom trenutku nisu znali hoću li trebati kemoterapije i zračenje, prisjeća se Nada koja je operaciju, iako nije bila laka, vrlo dobro podnijela. Osim zaraženog tkiva, uklonjeno joj je i 17 limfnih čvorova ispod pazuha. Iz operacijske sale išla je odmah u svoju sobu, bez potrebe za intenzivnom njegom što je olakšalo oporavak. A u bolnici je bila tri dana.
Četiri ciklusa kemoterapija
Osim fizički snažna, Nada je saznanje o dijagnozi podnijela vrlo hrabro. Kako kaže, nije paničarila, no onih prvih dana nije bilo lako jer je činjenicu da ima rak morala podijeliti s ostalim članovima obitelji i prijateljima.
- Nisam ništa tajila. Svima sam rekla da me slobodno pitaju sve što ih zanima, naročito oni koji su imali isti problem kao ja. Nakon operacije liječnici su mi rekli da više nisam bolesna osoba, no isto tako predložili su mi iz mjera predostrožnosti kemoterapije. Nisam bila najsretnija tom odlukom jer sam znala što bi me sve moglo dočekati. Nama ženama nije drago biti ćelave glave, a tu su i ostali simptomi poput mučnina. Primala sam ih svaka tri tjedna u četiri ciklusa. Svaki taj put bila sam u bolnici tri dana. Prva mi je najteže pala jer sam istovremeno pokupila virozu, pa sam imala visoku temperaturu i osjećala slabost. No, svaka sljedeća bila je bez ijedne nuspojave, prisjeća se Nada perioda iz prošle godine. Kroz taj period samo je razmišljala kako svim postupcima koje radi pomaže svojem zdravlju. Takav stav, uvjerena je, donio joj je nevjerojatan nalet snage i energije. A oni su joj trebali za novi krug liječenja - zračenje.
Prema preporuci liječnika, jela je sve, a kada se oporavila, onda su liječnici odlučili kako bi bilo dobro da prođe i zračenje. Sve kako bi liječenje bilo potpuno. Bila je na 15 zračenja, a iako je sve to bilo potpuno bezbolno, kasnije su je snašle određene nuspojave.
More kao melem
- Nažalost, sve nuspojave koje je doktor naveo kod zračenja, kod mene su se obistinile. I bolno grlo, natečena i crvena dojka, kašalj, oštećene glasnice. No, treba samo biti strpljiv. Dobila sam lijek i sve se pomalo smirilo. Liječnik mi je savjetovao da ne radimo pauzu već da izdržim i da završimo zračenja do kraja. Tako je i bilo. Dobila sam određene kreme za crvenilo, a kada smo završili. pitala sam ga smijem li na more. Rekao je da morska voda i plivanje itekako mogu pomoći. Jedino što nisam smjela na sunce, prisjeća se Nada i dodaje kako joj je boravak na moru od mjesec i pola dana puno pomogao. Crvenilo se počelo smanjivati, a koža se oporavila.
Istaknula je naša sugovornica kako je jako bitno u procesu liječenja biti smiren, smanjiti stres, a ako se ikako može, odmaknuti se i od svih negativnih osoba koje nas zamaraju. Nadi su suprug, dvoje djece i četvero unuka bili najbolja potpora i razlog za borbu.
Obitelj motivacija za ozdravljenje
- Imam 10-godišnjeg unuka kojeg je moja dijagnoza jako pogodila. Bez obzira što je dijete, znao je da to nije dobro i za njega je taj period bio baš težak. On mi je dao još dodatnu snagu. Morala sam se izboriti barem do onog trenutka dok on dovoljno ne poraste da razumije kako to zapravo sa životom sve funkcionira, priča nam Nada koja trenutno pije jedan od pametnih lijekova te antihormonsku terapiju.
Obje terapije relativno dobro podnosi, sama je pronašla metode koji smanjuju mučnine te u svemu sluša liječnike. Redovito ide u Kliniku za tumore gdje joj svaka dva tjedna vade krv i rade EKG, no s vremenom se terapija smanjuje.
- Nalazi su pokazali da je sve u redu, no idem na limfnu drenažu jer mi je naotekla nadlaktica na ruci na toj strani na kojoj je operirana dojka. To mi jako pomaže, kao i vježbe koje redovito radim. Ta se ruka mora dovesti u normalnu funkciju, no valja biti strpljiv, ne dizati ništa teško i čekati da vrijeme učini svoje na putu oporavka, pojašnjava Nada koja je prezadovoljna svim osobljem u zagrebačkoj Klinici za tumore.
S osmjehom na licu
- Svi su toliko dragi i ljubazni, nema da netko povisi ton. I oni su samo ljudi sa svojim brigama i problemima, no divni su prema nama, zadovoljna je Nada koja bi svim ženama savjetovala da slučaju svoje tijelo i da ne zanemaruju nijedan pa i najmanji mogući simptom koji upućuje na postojanje bolesti.
- Radije neka liječnik kaže da je sve u redu i da nema ništa nego doći prekasno. Za sebe se i za svoje zdravlje uvijek treba boriti. Iako je ponekada teško, ja sam sretna da je kod mene ovako. Ja imam kćerku, snahu i dvije unuke, I ako je netko u našoj obitelji trebao oboljeti, onda mi je drago da sam to bila ja. Uvijek me rastuživalo kada bih u bolnici vidjela mlade žene koje imaju bebice kod kuće. To je onda znatno teže nego u mojem slučaju, kaže izuzetno jaka Nada koja svakoj ženi može biti primjer kako se izboriti za sebe i svoje zdravlje. Te kako s osmijehom na licu proći kroz one najteže dane gole borbe za život.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!