Božo Dominković iz Predavca biciklom će prevaliti 900 km do Kosova: "Zavjetovao sam se..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Svatko od nas barem jednom u životu želi pomicati granice i napraviti nešto ludo, drugačije, izazovno… Neki to čine da bi se dokazali drugima, a oni drugi naprosto radi sebe i svojih osobnih razloga. Božo Dominković iz Predavca kod Rovišća 29. kolovoza, dakle prije pet dana, krenuo je na put kojim definitivno pomiče granice, a sve s ciljem da bude uzor i primjer drugima. Osim toga, zavjetovao se, no o tim detaljima ne želi puno govoriti. To je, kaže nam, između njega i Boga.
No, ono o čemu je pristao govoriti i što je odlučio podijeliti s nama želeći biti inspiracija prvenstveno mladim ljudima, i više je nego lijepa priča.
Biciklom na putovanje
- Ma ja nisam ni htio da itko zna išta o ovom mom putovanju, no brat i kum su me preduhitrili pa objavili na društvenim mrežama kako biciklom krećem u Janjevo na Kosovu do kojeg ću voziti gotovo 900 kilometara, započinje svoju pustolovnu priču Božo kojeg smo telefonskim putem dobili u vrijeme odmora, u poslijepodnevnim satima na otprilike polovici puta.
Osim džeparca, od brata i kuma prije samog polaska Božo je dobio tiskane majice, zagrljaj i želje da sve prođe kako treba. Podrške obitelji i osobne motivacije nije mu nedostajalo, a sve s naglaskom na zdravi način života.
- Lani sam na nogometu istrošio oba koljena, a liječnik mi je preporučio nakon operacije da što više vozim bicikl. Poslušao sam ga, a usput mi se to i svidjelo. Prošle godine na Malu gospu vozio sam do Voćina, a iako je bilo teško i naporno, svidio mi se taj osjećaj. Obećao sam sam sebi da ću se pripremati i da sljedeće, tj. ove godine idem biciklom u Janjevo.
Stigla mala Anđela
Zavjetovao sam se, no to su baš osobni razlozi o kojima ne bih govorio. Mi Janjevci kada se zareknemo to znači da dajemo žrtvu Bogu, molimo se da nam se zavjet ostvari, a zauzvrat nešto dajemo od sebe, priča nam Božo o razlozima i dodaje kako mu je danas posebno emotivan dan jer je njegova supruga jutros sretno na svijet donijela njihovo peto dijete, malenu Anđelu.
Iako je htio odustati ili pomaknuti datum putovanja, supruga Ankica nije mu to dozvolila…
- To je baš specifična situacija. Toliko toga mi je u glavi! Teško je riječima opisati koliko sam uopće zahvalan svojoj ženi i djeci na tolikoj potpori u svemu što radim, priznaje nam Božo i dodaje nam da ne smijemo zaboraviti kod broja djece spomenuti Lucasa Fernandesa. Naime, on je posljednjih godina njemu i supruzi bio poput šestog djeteta.
- Sada ima 24 godine, a kod nas je iz Brazila stigao s 18 i svega 54 kilograma. Moj sin Franjo prihvatio ga je kao brata, sredili smo mu vizu, zaposlili ga, radio je na tržnici, naučili smo ga jezik, on je jednostavno naš. Sada profesionalno igra u koprivničkom Slaven Belupu. Baš sam ponosan na njega. Dosad nikome nije uspjelo iz 5. lige u Predavcu doći u 1. hrvatsku ligu, kaže nam Božo kojeg smo upitali koliko kilometara namjerava u svojoj pustolovini napraviti biciklom.
Molitva u tišini
Do Letnice, kaže, ima 814 kilometra. No, zbog povremenih skretanja s rute, Božo će napraviti znatno više. Već prvoga dana uputio se u Nevinac kod tamošnjeg župnika po blagoslov. Smještaj koji unaprijed ima dogovoren također ponekad varira s obzirom na navigaciju tako da će Božo odvoziti ukupno oko 900 kilometara.
Visoke temperature koje ga prate i penju se do 36, 37 stupnjeva, ali i brdovito područje kojim vozi, ne pomažu da mu bude lako. No, lak put Božo nije niti očekivao.
Dnevno u prosjeku napravi stotinjak kilometara i to na način da ustane i krene na put vrlo rano. Zbog vrućina, do odredišta u kojem spava, dolazi oko 13 sati poslijepodne kada slijedi odmor i oporavak do idućeg jutra i nove pustolovine na cesti.
- Trudim se putem uživati, gledati, upijati prirodu, ali i moliti što mi je najvažnije. Najveći problem zapravo su misli i psiha s kojom se ponekada borim kao Don Quijote. Neprestano su u mislima uz mene djeca i Ankica što mi daje nadnaravnu snagu i volju da stignem do cilja. Dvaput me auto skoro udario. Jednom kod Požege i drugi puta u Srbiji. Promet je stvarno opasan i brz, no oprezan sam koliko god mogu biti, priznaje Božo kojeg na ovom avanturističkom poduhvatu prati majčin brat, ujak Smiljan.
Obitelj prije svega
Osim što mu je moralna podrška, u kombiju prevozi rezervni bicikl i ponešto opreme koja mu, barem zasad, nije uopće bila potrebna.
Vjeruje da bi u rodni kraj oca i majke, u Janjevo, trebao stići u subotu. A u nedjelju bi u 11 sati trebao biti u Letnici, na Svetoj misi u Svetištu Majke Božje Letničke.
- Moj tata je točno prije 20 godina poginuo u Janjevu. Želim obići to mjesto, a naravno, namjeravam posjetiti i maminog bratića koji blizu živi, kao i našeg svećenika koji je ostao sve ovo vrijeme dolje, priča Božo kojeg raduje sve što ga čeka u narednim danima.
Kući će, otkriva nam, ipak u kombiju jer ne misli pretjerivati i voziti izvan svojih mogućnosti.
Iako je pomalo zbunjen, umoran i žao mu je što u trenucima poroda nije bio uz suprugu Ankicu, Božo vjeruje da čini dobru stvar i da će nakon što se svi zajedno opet spoje, obitelj biti snažnija nego ikada ranije. Uvjerenja za koja živimo, često nam kroje put, a tim putem postajemo jači i bolji ljudi. Upravo takav Božo želi biti svojoj obitelji koja mu je bila, a uvijek će i biti, kaže nam, na prvome mjestu.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!