Daruvarčanka (39) trči tek godinu dana, a već je 'pregazila' 800 km: "Ako mogu ja, mogu svi!"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Daruvarčanka Senka Jeftinić (39) trenutno je vodeća trkačica Omanovac zimske trening lige i ne bude li većih iznenađenja u preostala dva kola, trebala bi se okititi titulom pobjednice tog natjecanja u ženskoj konkurenciji.
Da stvar bude bolja, Senki je to prvi nastup u ovoj ligi te joj uoči starta prve utrke pobjeda uopće nije bila primarni cilj.
- Ovaj rezultat mi je totalno iznad očekivanja. Želja mi je bila odraditi zimu da ne padnem u formi, a već u prvom kolu sam se iznenadila rezultatom. Tada sam zagrizla i sada želim popraviti vrijeme do kraja, iskreno će Senka Jeftinić.
Inače, ova Daruvarčanka trčanjem se počela baviti prije svega godinu dana.
- U sportu sam cijeli život, točnije 14 godina igrala sam rukomet, i to najprije u Daruvaru, a potom i u Lipiku. Međutim, zbog posla i drugih okolnosti morala sam prestati. Sport me zapravo oduvijek privlačio, ali sam teško pronalazila slobodno vrijeme, sve do prije godinu dana kada sam krenula s trčanje i to s ekipom s kojoj sam trenirala rukomet, prisjetila se Jeftinić.
Odlični rezultati
Iako je relativno nova u trčanju, iza sebe već ima nekoliko sjajnih ostvarenja.
- Prva utrka bila mi je na Omanovcu u lipnju prošle godine, kada smo nastupili kao najbrojniji tim. Potom je uslijedio Jankovac, gdje smo Ratko Boroš, Eniz Jašarević i ja osvojili štafetnu utrku Lucky Trail Papuk. Taj rezultat zbilja nas je iznenadio i na tu utrku sam možda i najponosnija. Pored toga, virtualno trčim Hrvatsku ligu, na kojoj sam u jesenskom dijelu osvojila drugo mjesto, dodaje naša sugovornica.
Idući korak koji je pred njom, kaže, je Hendrix polumaraton, a u planu je i kultna utrka 100 milja Istre u travnju ove godine.
- Tu duljinu još uvijek ne mogu odraditi, ali želja mi je istrčati maraton na tom natjecanju, ambiciozno će Jeftinić.
Trening u 5 ujutro
Rukomet je njena prva i velika ljubav, a na početku trkačke karijere nije ni slutila da će se još više zaljubiti u novi sport.
- Rukomet mi je bio sve i sjećam se da sam prijateljima govorila da su ludi što u 5 ujutro idu trčati. Ali evo, sada sam i ja ta koja u ranu zoru oblači tenisice i sprema se za trening. Moram naglasiti da nas je petero u ekipi (Ratko Boroš, Ana Brletić, Tomislav Kopfer, Rober Res i ja). Doduše, rijetko kada trening odradimo u kompletnom sastavu, jer svi rade i imaju druge obveze, ali na utrkama smo si velika podrška, naglašava Senka Jeftinić.
Kako kaže, dugoročan cilj vezan za trčanje vrlo je jednostavan - ostati u priči što duže.
- Grist ću dokle god ide, ali želim polako napredovati da izbjegnem ozlijede. Inače, treniram tri do četiri puta tjedno, a ponekad i pet. Također, kilometraže se razliku od treninga do treninga. Jutarnji treninzi su uglavnom između 5 i 10 kilometara, a kada je lijepo vrijeme idemo na Petrov vrh gdje odradimo 25 kilometara. Inače, od svibnja prošle godine, od kad mi sat broji kilometre, istrčala sam nešto više od 700 kilometara, tako da bi od početka ta brojka ukupno iznosila oko 800 kilometara, ističe.
Motivacija je najvažnija
Priznaje i to da ne ide baš uvijek s osmjehom na trening.
- Teško je. Lagala bih kad bi rekla da imam volje svako jutro ustati i ići trčati. Međutim, osjećaj poslije treninga ili nakon nekog vidljivog napretka je neopisiv. Uvijek ponavljam isto, ako mogu ja, mogu svi, samo treba motivacije i volje. Jasno mi je da dio ljudi to ne može razumjeti, ali njihovo mišljenje nije mi ni bitno. To ionako radim zbog sebe, a drago mi je da su mi prijatelji podrška u tome što radim, kaže ova Daruvarčanka te dodaje da krize zna doći i tijekom utrka.
- To mi se dogodilo na Jankovcu. Već na prvoj utrci pitala sam se kud sam to došla i što mi je to trebalo. To je normalno i to se događa. A rješenje je vrlo jednostavno. Treba preusmjeriti misli i kriza s kilometrima prođe, pojašnjava.
Ono što je u cijeloj priči možda i najbitnije, Senka se trčanju svaki dan sve više veseli.
- Nemam postavljene velike ciljeve, trčim radim sebe i divim se kako napredujem. Trčanje mi je postala jedna vrsta ovisnosti, pozitivne naravno. Inače, na startu svake utrke uhvati me neka izgubljenost, kao da nikada nisam trčala, ali to je valjda normalno, otvoreno će.
Trčanjem postaje dio prirode
Trail utrke, dodaje, puno su joj drže od cestovnih.
- Šuma i mir. To nema cijenu. Naprasno postanem dio prirode. Također, na tim rutama često se vide srne i druge životinje, a nedavno smo nabasali na divlje svinje. Ne mogu reći da mi je bilo svejedno, ali vodili smo se onom ne diram te, ne diraj me i dobro je prošlo, opisala je Jeftinić.
Inače, svojim žarom prema trčanju zarazila je i kćer.
- Imam kćerku od 6 godina. Trenira karate, ali već polako planira početi trčati. Ona je zapravo najveći razlog zašto najčešće trčim u rano jutro. Ako trening odradim u poslijepodnevnim satima, onda se grizem zašto to vrijeme nisam provela s njom, iskreno će.
Osim napretka vidljivog na štoperici, Senka ističe i druge pozitivne stvari redovnog trčanja.
- Čovjek se naprosto bolje osjeća i bistriji je u glavi. Također, vidljive su i promjene na tijelu. Samo treba krenuti, zaključila je Daruvarčanka Senka Jeftinić.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!